U prvi mah, logika se činila dobrom.
Ako ćemo svi morati pod HDZ-om prolaziti kroz Dolinu suza, neka nam onda na tom putu društvo prave njegovi zastupnici i ministri.
"Zastupnicima i ministrima smanjit ćemo plaću 25 do 30 posto", ponovio je jučer Tomislav Karamarko, ne odustajući od obećanja koje je prije dva tjedna izvukao iz rukava, da bi svi koji sjede u Vladi i Hrvatskom saboru trebali "zarađivati po učinku".
Najgora kazna
I to možda zvuči okrutno, možda i zastrašujuće za sve one koji se sada trgaju za vlast i za plaće i za egzistenciju i za privilegije. Priča o učinku u državnoj službi uvijek je manje zvučala kao stimulacija, a više kao najgora kazna.
Ali možda to ne bi trebalo biti tako. Kad zastupnici i ministri pogledaju po kakvom je to učinku Karamarko primao plaću u Hrvatskom saboru, shvatit će da se zapravo nemaju čega bojati.
Karamarko se u 381 dan zasjedanja u parlamentu pojavio ravno 39 puta. Više nego Željko Kerum, to je sigurno. U te četiri godine za riječ se javio samo pet puta i za taj učinak mjesečno primao 18 tisuća kuna neto plaće.
Da je za taj učinak primao i 12 tisuća kuna, odnosno da su mu skresali čak i trećinu plaće, opet bi mu se isplatilo, zar ne?
E pa, za tom logikom mogu se sada povesti i njegovi ministri i zastupnici.
Ne mogu oni biti toliko malo plaćeni, koliko mogu malo - ili loše - raditi.
Bit će za kiflu
I koliko god zaradili, osamnaest, petnaest, dvanaest tisuća kuna, opet će moći uštedjeti na računima za benzin i za mobitel. A za onu kiflu koju je jučer "tvitnula" Jadranka Kosor, spuštajući Onome Koji Se Ne Sučeljava, uvijek će se nekako naći. Makar u saborskom restoranu.
No, bez obzira na sve to, Karamarko i dalje smatra da njegov učinak u Hrvatskom saboru, koliko god bio mizeran, ipak nije bio beznačajan.
Umjesto da troši svoje dragocjeno vrijeme u Hrvatskom saboru, on je 90 posto zastupničkog mandata trošio na organizaciju i vođenje stranke. "Ja sam predsjednik HDZ-a", objasnio je nedavno, "i da nisam svoje aktivnosti kreirao upravo onako kako sam je kreirao, mi ne bismo danas bili pred našom petom pobjedom".
Dakle, njegov učinak je apsolutno vidljiv.
Primao je plaću svih poreznih obveznika, da bi radio isključivo za vlastitu stranku.
Hoće li tako biti i kad (i ako) osvoji vlast?
Ima pametnija posla
Hoće li i tada 90 posto vremena na poziciji premijera trošiti za vođenje, organizaciju i interese vlastite stranke ili će se ipak posvetiti državnim poslovima? Kao što je to trebao raditi u Saboru, ali eto, ipak nije?
Hoće li i u Vladi imati pametnija posla? I po kakvom učinku će on biti plaćen?
Jučer je spomenuo rast BDP-a kao mjerilo učinka, ali o kolikom rastu će se raditi? O minimalnom rastu kojem se danas ruga, o bilo kakvom rastu koji i ova Vlada uspijeva ostvariti, o rastu koji proizlazi iz eventualnih zasluga ove Vlade, ili o značajnim stopama rasta na tragu uspješnijih europskih zemalja?
O svemu tome Tomislav Karamarko stigne dobro razmisliti prije nego što od svega toga odustane. Od plaćanja po učinku ili od Doline suza, što god mu se učini zgodnijim.
A u međuvremenu stigne smisliti neku novu inicijativu koja ga neće dodatno izvrgnuti podsmijehu.