Možemo na kraju biti sretni da Marija Puh nije poslušala svog dečka.
Zastupnica HNS-a zatražila je danas u Hrvatskom saboru prvu stanku, "skandalizirana i zabrinuta" nekim izjavama o ženama koje su se čule u javnosti.
"Te izjave ukazuju da određene interesne skupine i pojedinci žele dikreditirati žene i maknuti ih iz javnog prostora, želi nas vratiti natrag u patrijarhat, smjestiti nas u kuće i kuhinje, prikazati nas nesposobnima, za politiku, za posao ili za neke odgovorne funkcije", poručila je Puh, pa pred zastupnicima otvorila dušu.
Povjerila se da je njezin dečko tražio od nje da se ostavi politike, jer da sav njezin trud i posao nema smisla i da od nje nikada neće biti ništa. Tražio je, kaže ona, da se "makne od posla koji radi, da nađe normalan posao, da što prije rodi dijete, posveti se obitelji i njemu".
Vjerujte u sebe. I HDZ
No on mu nije vjerovala. "Ja sam vjerovala sebi", kaže ona. "I to je razlog zbog kojeg sam danas ovdje. Vjerujem da vrijedim više i vjerujem da mogu više učiniti nego što je to mislio tada on".
Pa tako danas, ta ista Marija Puh, ona koja se bori za prava žena, postavlja se kao primjer svim ženama i poručuje ženama da "vjeruju u sebe jer nisu ništa manje vrijedne od onih koji ih žele stjerati u kut", koalira s onima koji, eto, žele stjerati žene u kut.
HNS je, ako ste zaboravili, stranka koja drži HDZ na vlasti. A HDZ je stranka koja uporno odbija ratificirati Istanbulsku konvenciju, tolerira i opravdava nasilje nad ženama, promovira patrijarhalne stavove i koalira s osobama i strankama, "interesnim skupinama i pojedincima" koje žene smatraju i prikazuju manje vrijednima.
A HNS je, još jednom, stranka koja ne uvjetuje ostanak u koaliciji ratifikacijom Istanbulske konvencije. Ona nije dovoljno važna da bi stranka Marije Puh srušila Vladu.
Ne sluša dečka nego šefa stranke
Dakle, Marija Puh je ostala u politici, borila se za sebe i sve žene, samo kako bi se sada borila za ostanak HDZ-a (i Hrasta) na vlasti.
Marija Puh nije htjela poslušati svog dečka, ali će zato slušati svog šefa stranke.
Marija Puh došla je fokus javnosti prije nekoliko tjedana kad se totalno zbunila na pitanja novinara kad će se ratificirati Istanbulska konvencija. "Što prije", rekla je. Pa konkretizirala: "Mogu reći da će biti ratificirana do šestog mjeseca". Pa na pitanje novinara što ako ne bude do lipnja, reterirala: "Nisam rekla konkretno šesti mjesec, želimo da ti bude što prije".
Ali ako ne bude što prije, onda će biti nešto kasnije.
I dobro, nije sad problem u Mariji Puh, saborskoj zastupnici sve manje političke stranke. Problem je što se Marija Puh danas promovirala u žestokog borca za prava žena, nametnula kao primjer i uzor svim hrvatskim ženama.
Zna za što se bori
Ona, eto, zna kako se treba boriti za svoje mjesto u društvu i u politici. Zna i za što se konkretno bori: saborska plaća, povlastice i status nipošto nisu za odbaciti.
Ali još nije pokazala da je spremna boriti se za prava žena. Da je spremna riskirati (ili dodatno graditi) svoju političku karijeru kako bi ucijenila HDZ i prisilila ga da ratificira Istanbulsku konvenciju
Rekla je ne svom dečku, ali ne i HDZ-u. Barem ne još.
Plenkijeve dimenzije
Jučer je premijer Plenković, onaj čiju Vladu Marija Puh podržava u Saboru, na pitanje jedne europarlamentarke zašto se još ne ratificira za konvencija u Hrvatskoj, odgovorio je da se "pojavio jedan drugi problem zbog čega Istanbulska konvencija još nije ratificirana". "Nažalost", reče Plenković, "rasprava o toj Konvenciji nekako je dobila u jednom dijelu javne rasprave kod nas jednu drugu dimenziju, koja supstanci pokušava dati sasvim drugu dimenziju".
Nije rekao koju dimenziju, ali može se zaključiti da Plenković ima druge partnere o čijim interesima mora voditi računa.
Nije Marija Puh jedina.
Ova zastupnica zasad uspijeva izražavati zgražanje zbog izjava o ženama i istodobno se držati na istoj strani s onima koji ponižavaju žene. Nije to možda toliko diskutabilno za zastupnika HNS-a orijentiranog na neke druge resore i teme.
Ali za zastupnicu koja je do te mjere senzibilizirana za prava žena, toliko da je odbila pritiske svog dečka da dođe s njim živjeti, e to predstavlja ozbiljan unutarnji konflikt. Mogla je Puh napustiti stranku onda kad je pucala nakon preslagivanja u Saboru, ali je ipak začepila nos i podržala HDZ.
Možda je sreća da je to učinila. Pa tako žene imaju svoju zastupnicu i svoju heroinu u Hrvatskom saboru.