"Put Andreja Plenkovića u HDZ-u put je moga oca Franje Tuđmana", poručila je jučer u Splitu kćer prvog hrvatskog predsjednika Nevenka Tuđman.
Za hadezeovce ta izjava simbolizira Sveti Gral. Svečano pomazanje. Certifikat kvalitete. Zavjet odanosti.
Za ostatak Hrvatske ta izjava zvuči kao prijetnja.
Ne samo zato što dolazi od osobe koja je u čak tri navrata oslobođena na suđenju zbog optužbi da je svom nekadašnjem poslovnom partneru Igoru Kneževiću pomagala u dobivanju posla i za to uzimala proviziju. Podrška osobe koja je bila pod optužnicom Uskoka u kontekstu kampanje HDZ-a nije neki neki značajan specifikum, to je još jedan dan u uredu.
Međutim, ova poruka govori o liku, djelu i modelu vladavine Andreja Plenkovića.
Ako je on novi Tuđman, onda nam se svima loše piše.
Tuđmanova hipoteka
HDZ se godinama pokušavao izvući ispod Tuđmanove hipoteke: Ivo Sanader je detuđmanizirao (i sanaderizirao) stranku, Tomislav Karamarko tuđmanizirao je stranku (i tako sebe uzdizao), a sada se Tuđmanovim duhovnim nasljednikom proglašava osoba koja je u HDZ išla čak deset godina nakon Tuđmanove smrti. I za koju je Zoran Milanović nekoliko puta spomenuo da je prezirao Tuđmana.
U predizbornoj kampanji to bi trebalo motivirati HDZ-ovce da zatome svoje rezervacije prema Plenkoviću i prihvate ga kao autentičnog lidera, iako, kad se malo bolje pogleda, i to je veoma suspektno.
Recimo, što bi Franjo Tuđman rekao na Plenkovićevo micanje Trga maršala Tita iz centra Zagreba? Ili na njegovo afirmiranje HOS-ovaca i njihova pozdrava "Za dom spremni"? Ili na obilježavanje Bleiburga i legalizaciju ustaštva?
To je sve izravno gaženje Tuđmanova nasljeđa.
Kult sličnosti
No ako Nevenka Tuđman u Plenkoviću vidi nasljednika svog oca, a još gore ako Plenković u ovoj podršci vidi podršku da se ponaša kao Franjo Tuđman, tada je to opasan signal za hrvatsko društvo.
To znači da će HDZ postati pokret, a ne moderna demokršćanska stranka kakvu je Plenković želio stvoriti. To znači da će se stranka vratiti kovanju kulta ličnosti. To znači da se u stranci neće više smjeti prigovoriti Plenkoviću, niti dovesti njegov autoritet u pitanje.
Slijedom toga, to znači da je Plenkoviću otvoren put prema Tuđmanovu modelu vladavine u Hrvatskoj.
Prema gušenju medija i gaženju kritike, prema eliminaciji opozicije, prema pokoravanju i politizaciji institucija, kao i prema zlouporabi represivnog aparata i tajnih službi.
Tuđman je uredno kršio Ustav i zakone, a slične tendencije primjećuju i se i kod Plenkovića. Nitko se Tuđmanu nije usudio ništa prigovoriti, kao što se Plenkovića ne usuđuju poslati u samoizolaciju. Nitko Tuđmanu nije smio ništa narediti, kao što ne mogu ni Plenkoviću narediti da preda dokumentaciju o sukobu interesa.
Svi su nekritički branili Franju Tuđmana, kao što sada nekritički svi ustaju u obranu Andreja Plenkovića.
U Plenkovićevoj državi policija hapsi ljude koji psuju Franju Tuđmana i njegov spomenik. I odvode ljude koji provociraju Plenkovića na putovanjima.
Franjo Tuđman 2.0
Tuđman je glumio velikog, međunarodno priznatog i relevantnog državnika, dok je Haaški sud pisao optužnicu za ratne zločine, strana diplomacija držala Hrvatsku u izolaciji, dok je Hrvatska klizila u svim istraživanjima o korupciji, kriminalu, standardima demokracije, slobodi medija, ekonomiji, pravosuđu...
Baš kao i Plenković: koji se hvali da je Hrvatska osigurala uredni Brexit, hvali se svojim utjecajem u Bruxellesu i prijateljima u europskim koridorima moći, dok Hrvatska trpi kritike stranih medija, institucija i promatrača.
Pa ako je Andrej Plenković doista duhovni nasljednik Franje Tuđmana, nekakav Tuđman 2.0., onda se Hrvatskoj loše piše.
Još važnije: najgori aspekti Tuđmanove vladavine izbili su u njegovu drugom mandatu na čelu države, kada su eksplodirali korupcija i kriminal, autoritarne tendencije, raspad institucija i rasap društva. A sada je Plenković na pragu drugog mandata.
Fun fact: Milorad Pupovac dizao je ruku za ustavne promjene Franje Tuđmana. Možda bi i on mogao posvjedočiti u tuđmanističkim tendencijama Andreja Plenkovića.
Netko je ovih dana spomenuo, u svjetlu antirasističkih prosvjeda u SAD-u kad su padali spomenici Konfederaciji, da bi Hrvatska mogla uskoro rušiti spomenike Franji Tuđmanu.
No prije toga, treba spriječiti da Plenković sebi ne podigne spomenik.