Sa 17 godina Mladen Ramljak bio je standardni prvotimac Dinama. A pokraj Jerkovića, Lamze, Matuša, Zambate, Belina to nije bilo lako. Imponirala je, tako kažu, lakoća kojom je zaustavljao napadače. S Dinamom je osvojio tri Kupa i četvrti, onaj nezaboravni, Velesajamskih gradova, 1967. protiv Leedsa. Igrao je "džentlmenski", bez prekršaja, grubosti, kartona... I ono što je najbolje, Dinamov dres odjenuo je 523 puta! 

Nije mu, kao nekima danas, nedostajalo motiva, žara, energije ili nečeg trećeg. Ne, Dinamov dres za njega je bio svetinja. Na žalost, u 34. godini života tragično je preminuo u prometnoj nesreći 1978. godine. Na sreću, Mladen Ramljak u srcima Dinamovih navijača još živi. Memorijalni turnir, koji nosi njegovo ime, jedan je od najboljih u Europi i Svijetu. Gostovali su ovdje Valencia, Villarreal, Espanyol, Bešiktaš, Salzburg, Malaga, Dinamo Kijev, Dinamo Moskva... Svi su padali od Dinama. Zagrebačkog. Devet puta "modri" su osvajali, jednom se ugurao opet Dinamo, ali kijevski. 

Ove godine osim Dinama i najdražeg gosta Hajduka, nastupit će juniorski prvaci Danske Aarhus, talijanski Udinese i čak četiri pomlatka momčadi koje su nastupale u ovogodišnjem izdanju seniorske Lige prvaka - Valencia, Porto, Galatasaray i Zenit! Ovdje su, baš kao Ramljak, sa 16 godina nastupili Modrić, Ćorluka, Vrsaljko, Badelj, Kovačić, Halilović, Jedvaj, a 2006. najbolji golman turnira bio je Ivan Kelava. Ovdje je, promašivši penal protiv Dinama iz Kijeva, prvi put zaplakao Mateo Kovačić. 

Ovdje se ne igra za novac i ne nedostaje motiva. Ovdje Dinamo nije autsajder. Ovdje, kao 1967. od Dinama drhte Valencia, Zenit, Galatasaray i Porto. Ovdje, još živi uspomena na Mladena Ramljaka. I europski Dinamo.