Zar je netko doista vjerovao da će ova vlast dopustiti da kurikularna reforma prođe bez njihova blagoslova?
Da će neku tako bitnu stvar kao što je obrazovanje ostaviti u rukama skupine ljudi koju je na natječaju izabrala ona bivša, ideološki suprotstavljena, svjetonazorski suspektna, za neke čak i izdajnička i neprijateljska garnitura?
Kulturna revolucija naprosto tako ne funkcionira.
Ona funkcionira na pritisku i na rušenju, djeluje mimo procedure i mimo natječaja, ne priznaje pravila i ne poznaje obzir.
Odluka o rušenju te reforme odavno je donesena, još otkad je u javnost procurio dokument Domoljubne koalicije s parolom "Zaustaviti pokrenuti proces trenutačne kurikularne reforme".
Sve ostalo je samo formalnost. I pitanje procedure.
Uzimaju stvari u svoje ruke
Hoće li vladajuća većina nametnuti radnoj skupini neko nadtijelo čiji će zadatak biti preglasati njihove odluke koje smatraju neprihvatljivim i nepodobnim ili će jednostavno prisiliti šefa skupine Borisa Jokića da sam odstupi, to je zapravo potpuno svejedno.
Ova vlast uzima stvari u svoje ruke, po istom ili vrlo sličnom principu po kojem su uzimali u ruke javnu televiziju, medije, civilni sektor, kulturu, a prijete uzeti pravo žene na izbor o pobačaju, zajedno i s drugim svjetonazorski ključnim područjima.
Pritom ne uzima taoce i ne ostavlja zarobljenike.
Kurikularna reforma bila bi srušena puno brutalnije da nije bilo reakcije nastavnika i javnosti, no vladajući su svejedno ubrzo pronašli model kako da Borisa Jokića, voditelja sedmočlane radne skupine izabrane na natječaju, dovedu u situaciju da sam odstupi.
Prije nego što ga prisile da prihvaća izmjene koje bi nametnula deseteročlana skupina ljudi imenovanih, a ne izabranih na natječaju.
Kurikularna reforma, uglavnom, imala je šanse za uspjeh gotovo kao onaj ukleti Zdravstveni odgoj.
Reforme po njihovu ukusu
Ali da se ne zavaravamo, sve to je potpuno u skladu s najavama koje su dolazile iz Domoljubne koalicije i HDZ-a uoči samih izbora. Njihov cilj bila je svjetonazorska revolucija, rušenje starog poretka i građenje novog, odbijanje liberalnih i nametanje konzervativnih zasada, bez obzira na otpore, kriterije, pa i samu štetu koju time rade društvu.
Reforme koje oni provode namijenjene su njihovu dijelu podijeljenog društva, dok se onaj drugi dio mora prilagoditi. Ili odstupiti, poput Borisa Jokića.
Ukratko, školstvo kao izuzetno bitna komponenta oblikovanja društva, mora odražavati svjetonazorske nazore Vlade u kojoj se "svi znaju prekrižiti", a ne ostati u rukama nekakve lijevo-liberalne Ekspertne skupine. A to što se na čelu te skupine nalazi moderan i educiran stručnjak, tim gore po tu skupinu.
I naravno, kako to kod revolucionara već biva, ne prolaze nikakvi kompromisi, izgovori i uvjeravanja. Pa ni tumačenja da je Ekspertna skupina u svom radu konzultirala široki krug ideološki različitih stručnjaka, pa čak i vjerske poglavare.
Nema te sile argumenata koje gola politička sila ne bi mogla oboriti.
Talibanski desant
Model koji je primijenjen na Hrvatskoj radio-televiziji, konzervativno-talibanski desant na Prisavlje, s manjim ili većim odstupanjima primjenjuje se i na ostala područja društva, a među najvažnijima je školstvo.
A svatko onaj tko je gajio iluzije o tome da će Božo Petrov biti barem nekakav korektor Domoljubne koalicije, a nije se uvjerio u suprotno tijekom proteklih mjeseci udara na antifašističke temelje, na medije, na civilni sektor, kulturu, manjine, mogao je još jednom na jučerašnjoj press konferenciji shvatiti da od toga neće biti ništa.
Onaj kojem su puna usta reformi priznao je da nikad nije upoznao voditelja skupine za kurikularnu reformu, a onda dodao da "ne vidi u čemu je problem uključiti dodatne stručnjake".
Možda u tome da oni nisu birani na natječaju kao članovi Ekspertne skupine?
To je osoba s kojom je SDP umalo potpisao koaliciju.
I tako, reforme napreduju najavljenim tempom. U subotu su pripremili teren za otvaranje teme pobačaja, kao ključne točke svjetonazorske revolucije, a do srijede bi trebali riješiti temu kurikularne reforme.
Taman na Karamarkov rođendan.