Ovo je tema o kojoj se mogu napisati milijuni tekstova, tema nad kojom se zamisliš, i o kojoj se svakodnevno priča. Istina je da sam živjela u nekom mnogo drugačijem vremenu, ali je i to vrijeme imalo one lako dostupne djevojke, uostalom kao i sve vrijeme otkad je čovječanstva.

No, čini mi se da nikada nije bilo kao danas. Gotovo da osjećam sažaljenje prema ovoj novoj generaciji. Imam dojam da su se sve vrijednosti pogubile, pomiješale, i postaju sve beznačajnije. Vrlo rijetka je ona čežnja protkana čekanjem. Sve je dostupno, i sve što lako dobijemo, premalo cijenimo.

Nježne i poštene djevojke su neprimjetne, ne ističu se, i samo rijetki muškarci imaju dovoljno strpljenja za njih, samo rijetki vide vrijednost tog nebrušenog dijamanta.

Jer, zašto bi se on odlučio na strpljenje i čekanje, kad ima bezbroj djevojaka koje će s njim odmah uskočiti u krevet?

Ljubav i strast se poistovjećuju, a to je nedopustivo. Seks je postao način komunikacije, jer mi se čini da se neki više puta poseksaju, nego što popričaju. Sve je podređeno užitku, avanturama, i tjelesne potrebe su na prvom mjestu ljestvice prioriteta. Djevojke su sve podredile seksepilu. Oskudna odjeća ne ostavlja mjesta mašti.

Suknje su sve kraće, dekoltei sve dublji, a štikle sve veće. Žalostan je pogled na grupu takvih djevojaka, koje su u većini slučajeva premlade, i koje misle da su sinonim seksepila, a u zbilji su djeca nezrelog tijela koja jedva nabadaju u ubojito visokim potpeticama. To su djevojke koje redom imaju preskočeno djetinjstvo.

Umjesto da žive opušteno, i u skladu sa svojim godinama, one su opsjednute izgledom, modnim markama, i oskudnom odjećom. Ne druže se, nego natječu koja će biti izazovnija. Svaka od njih je kraljica selfija.

Što misle kada objave sliku svojeg polugolog tijela? Zašto izlažu javnosti svoju intimu? Zbog nekoliko lajkova, i lažne slave? Krenu u život kao guske u maglu, i redom se natječu koja će osvojiti zločestijeg dečka, jer su takvi i najpopularniji.

A muškarci? Koliko njih traži ljubav? Svi, barem ostavljaju takav dojam, ali bih ja rekla samo rijetki. Žene su sve češće potrošna roba, sve dok ne naiđe"ona prava", i zarobi im srce. Ako je srce zarobljeno, tijelo nije. Većina brakova doživi krah zbog avantura. Muškarci ne mogu odoljeti izazovima, barem ne većina. Vode se mišlju da "zakonita" neće saznati, i da ne čine ništa loše prolaznim avanturama.

Ona koju su oženili i koja je sigurno njihova, prestaje im biti izazov. Krv vrije, i traži uzbuđenja. To je jednostavno u muškoj prirodi. Muška taština traži dokaz svoje vrijednosti, a ona se mjeri brojem djevojaka. Na žalost, ljubav nikada nije bilo teže sačuvati. Vjernost se nalazi na teškoj kušnji, ali je ima.

Poznavala sam dosta parova koji su mi bili inspiracija i koji su bili oličenje ljubavi, a sada su razvedeni zbog treće osobe. Kad idemo za strašću, i srce se uplete, a onda ostavljamo sve zbog nove ljubavi. Uvijek postoji ljepša, bolja, mlađa, a samo je jedan život i čemu patnja i odricanja? Nema pravila, niti se bilo što poštuje. To što je netko oženjen ili udana, nije nikakva prepreka.

Život je avantura, a neki to doslovno shvaćaju. Teško je pronaći pravu i iskrenu ljubav, a još teže ju je sačuvati. Ovo posljednje samo sretnicima polazi za rukom. Čemu sve ovo, kad sve može biti tako jednostavno.

Volimo onu ili onog kojeg smo izabrali. Nitko nas ne prisiljava na brak, a mnogi se ponašaju kao da su bili prisiljeni. Čine sve da ga unište, a trebali bi činiti sve da ga sačuvaju.

Kad nestane onaj prvi zanos, kad se utiša plamen strasti, ostaje povjerenje, prijateljstvo, i nekakva drugačija ljubav koju treba njegovati. Zašto tražite nešto što već imate? Potrudite se oko svojeg partnera, probudite staru strast, iskušajte nešto novo… To može biti uzbudljivije od bilo koje avanture.

Osvajanje osvojenog veći je izazov od osvajanja nečeg nepoznatog, a bez ikakvog je rizika. Nije li to predivno? Jednom ćemo ostarjeti, a o nama ovisi hoćemo li uz sebe imati nekog ili ne? Nemojte da se i vama dogodi da imate buran život, a usamljenu starost. Mislite i na sutra, a ne samo na danas.

O autorici:

Ime mi je Kata Mijić, i od 1999. godine do sada objavljeno je više od 600 mojih životnih priča, 220 ljubavnih romana i 13 knjiga. Otkako pamtim želja mi je samo pisati. Pišem ljubavne romane i životne priče, najčešće u pauzama od posla koji nema veze s pisanjem, ali je plodno tlo za inspiraciju. Vjerujem da moje priče mogu pomoći ljudima kako bi živjeli sretniji i ispunjeniji život.

Katu Mijić možete pratiti i na Facebooku te na Instagramu.