Uvijek sam bila dobra u laganju same sebe. Kada je riječ o drugim ljudima, nikada to nisam mogla činiti. Mrzila sam laži, prijevare i igrice. Mrzim ih i dalje. Sjedim u zadimljenom pabu s prijateljicom i nakon dugo vremena, ostala sam bez teksta. Dugogodišnji dečko prevario ju je još prošlo ljeto. Ne mogu ni zamisliti s kojim se bijesom nosi. Pokušavam reći nešto pametno, no riječi jednostavno ne izlaze iz mene. Ne želim govoriti izlizane fraze, floskule koje se potroše još u trenutku dok ih izgovaraš.

Kako biste se osjećali da vas dugogodišnji partner prevari i to tako da sudjeluje u grupnom seksu?

Prisjećam se prijevara koje sam sama doživjela i koje sam praštala. Bila sam slaba. Često sam osjećala da ne mogu biti sama. Pristajala sam na loše odnose samo da bih imala neki oslonac koji to nije ni bio.

Moja mržnja prema prijevarama i lažima seže još od osnovnoškolske dobi. Dijete sam rastavljenih roditelja. Dugo sam mislila da je njihov brak uništila jedna djevojka, no za sranje je uvijek potrebno dvoje, a moj je otac bio više kriv u tom duetu. Gledala sam majku kako se godinama bori s posljedicama toga. Obećala sam samoj sebi da neću biti dio takvih odnosa, no bila sam.

Danas, kada se gledam izdaleka, nije mi žao. Moja su me praštanja naučila mnogočemu. Naučila sam kako se poštivati i kako ne raditi stvari koje te povlače dolje. Nikada mi nije i neće biti jasno zbog čega osoba koja ima potrebu varati jednostavno ne ostavi svog partnera. Ako ti se u nekom trenutku veze dogodi da želiš imati odnose s drugim ljudima, zašto ne skupiš muda i ne kažeš da više ne želiš biti u monogamnom odnosu? Zašto?

Zbog toga što ljudi uvijek vole imati rezervu – tog nekoga tko će za tebe uvijek biti tu.

Teže je biti iskren prema toj osobi i prema samom sebi. Lakše je pretvarati se da si i dalje vjeran, da i dalje voliš i da ulažeš energiju i volju u odnos koji nije ono što je bio na početku. Lakše je nekima, meni nikako ne bi bilo. Grižnja savjesti bi me izjela i ne bih se ujutro nositi s onom osobom koja me gleda iz ogledala. No, nekim je ljudima to posve normalno. Završit će taj posao, odvest će se na to mjesto na kojem ne trebaju biti i obaviti tu radnju koje se trebaju sramiti.

Ne mogu se staviti na mjesto tih ljudi. Govorim o stvarima koje sam proživjela, pišem o stvarima koje sam osjetila ja ili ljudi kojima sam okružena. Volim istraživati o temama koje pišem. Nažalost, nisam uspjela pronaći osobu koja bi otvoreno govorila o varanju. Poznajem ljude koji ne žele živjeti u monogamnoj zajednici i to je sasvim u redu. Poznajem ljude koji ne žele brak jer smatraju da ne bi mogli biti vjerni jednoj osobi cijeloga života i to je OK. Poznajem i ljude koji su varali, a ne žele to priznati.

Ne mogu govoriti u ime ljudi kojima je prijevara OK. Ne mogu govoriti u ime onih koji će svog partnera gledati u oči i govoriti im da su bili na treningu ili na kavi, a na sebi nositi miris neke druge osobe. Ne mogu se staviti na njihovo mjesto jer nikada ne bih mogla lagati osobu do koje mi je jako stalo. No, mogu govoriti u ime prevarenih. Mogu govoriti u ime uplakanih majki koje su morale krenuti od početka. Mogu govoriti u ime djevojaka čiji se bivši dečki glasno hvale prijevarama. Mogu govoriti u ime onih koji su praštali nešto što nikako ne bi smjeli.

Sjedimo u zadimljenom pabu, pijemo pivo, moja prevarena prijateljica i ja. Govori mi priču od koje me prolazi jeza. Prepričavamo jedna drugoj priče koje su daleko iza nas. Bile smo glupe. Praštale smo i kada nismo trebale. Kada saznaš da si prevaren, prvo što ti padne na pamet je – gdje sam ja u cijeloj toj  priči? Nisam li ti pala na pamet u trenutku kada si odlučio biti nevjeran?

Pijemo već četvrto pivo jer ovakve priče zahtijevaju više od dva piva. Želim je nekako utješiti, no znam da je svaka riječ suvišna. Dobro znam koliko boli kada postaneš svjestan svojih slabosti i svega onoga što te činilo jadnim.

Teško se izboriti s paranojom koja se javlja nakon što budeš prevaren. Teško je ne nositi posljedice toga u nove odnose. Teško je vjerovati nakon što su te lagali dugo i jako.

Govori mi da bi ga svakako ostavila jer odavno taj odnos nije ono što je bio. Ja ne govorim ništa. Kasnije dodam da ne treba biti ljuta na sebe i da iz svakog odnosa izvučemo nešto i postanemo veći i jači. Zvučim glupo sama sebi. Riječi su mi izgubile svaku težinu. Osjeća se težina u zraku, a ja sam nakon dugo vremena ostala bez teksta.

Izvorni tekst pročitajte na ovdje.

O autorici:

Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Zaljubljena u riječi, filmove, knjige, prirodu i glazbu. Prijatelj svih.