Predložit ćemo oprost duga. Svi će o tome govoriti i biti zadovoljni. Ali napravit ćemo takve kriterije da za godinu, dvije oprost dobije samo zanemariv broj građana.
Savjet je to stručnjaka direktorima banke prezentiran u jednoj američkoj seriji. Iako bi serija trebala biti fikcija, jasno ocrtava kako ne učiniti nešto, a dobiti aplauz. Obmana je savršena jer dok se otkrije, direktori će već uzeti svoje bonuse.
Slično se događa u Hrvatskoj s prijedlogom Vlade o oprostu dugova. Prva najava je dana još prošle godine. Zatim je bankama omogućen otpis zakonom, ali one to ne provode jer se žale da nema kriterija. Ljetos je Vlada ponovno krenula u ofenzivu. Oprostit će se dug do 10.000 kuna siromašnima. Riječ je navodno o oko 150.000 građana. Lijepo je zvučalo u biračkom uhu. Samo je još sve trebalo ispregovarati s bankama, telekomima i komunalnim tvtkama. Pregovori traju, a danas još nema ni približnih kriterija, a kamoli zakona. Vlada je optužila telekome da su pohlepni jer ne žele pristati na oprost. Banke ga načelno podržavaju, ali u biti lukavo igraju i čekaju kriterije koji bi po njima trebali biti strogi. Načelna je podrška stigla iz velikih gradova, ali treba podsjetiti i da su njihove komunalne tvrtke od početka godine imale mogućnost oprosta i nisu ga baš provodile. Inicijativa Borisa Lalovca za olakšanje života blokiranim građanima sve se više razvodnjava. Ako zakon i ne donesu, optužit će banke i telekome za blokadu. Ako kriteriji i zakon budu doneseni sljedeće godine, pitanje je kako će se provoditi i koji broj građana će zaista dobiti oprost. Ali kao bankari s početka priče, ministri će do tada već pokupiti svoj politički bonus na izborima.