Popularnost književnog predloška ubrzo je donijela i prvu televizijsku ekranizaciju. Istoimena mini serija iz 1990. godine objasnila je gledateljima popularnost knjige - Tim Curry napravio je vrlo dobar posao u interpretaciji Pennywisea. Serija je bila rado gledana, ali danas, nešto manje do trideset godina nakon premijere, detalji i izgled serije djeluju pomalo arhaično. "Ono" je trebalo svježu krv - prvo, filmsko poglavlje Kingova romana stiglo je u kino dvorane.

Radnja filma počinje 1988. godine kada zaigrani klinac Georgie nestaje igrajući se ispred kuće. Godinu dana kasnije zadnji je dan škole u Derryju i počinju ljetni praznici. Klub gubitnika (naziv za grupu lokalnih klinaca) dobio je nove članove i zajedno pokušavaju preživjeti, tek nešto starijeg zlostavljača. Problemi s nasilnikom i roditeljima dječja su igra za iskušenja koja slijede - šest dječaka i jedna djevojčica imaju stravične vizije u kojima se pojavljuje klaun...

U usporedbi s recentnom ekranizacijom Kingove "Kule Tmine", "Ono" je superiorniji film na svim razinama. Redatelj Muschietti ("Mama") i scenaristi (jedan od njih je Cary Fukunaga, redatelj filmova "Beasts of No Nation" i "Jane Eyre") detaljnije su pristupili ekranizaciji ne dopustivši površno filmsko uskrsnuće Pennywisea. Trajanje filma iznosi otprilike 130 minuta koje se gledaju bez većih problema. Postoji nekoliko zastoja u dinamici radnje, ali s obzirom na trajanje filma, oni su zanemarivi.

"Kako izgleda novi Pennywise?" - najčešće je pitanje postavljano od većine obožavatelja knjige i serije iz 1990. godine. Potpuno opravdano i logično - kao ultimativni negativac i jedan od najvažnijih likova u Kingovoj biografiji izgled i interpretacija Billa Skarsgarda (sin Stellana i brat Alexandra) jedan je od najvažnijih detalja za uspjeh filma.

Skarsgard je izvrstan - Pennywise je jeziv, teatralan, lud i brutalan (brutalnost pokazuje u uvodnim minutama filma - izvrsno snimljena, zastrašujuća scena nestanka Georgieja). Sveprisutna prijetnja negativca koji dodatnu jezu izaziva činjenicom da se hrani anksioznošću i strahom žrtava. Skarsgard je Pennywiseu dao dodatnu dimenziju straha poštujući izvornik, Kingov književni predložak.

Pennywise nije jedino čudovište s kojim se Klub gubitnika mora boriti. Svijet klinaca i njihovi odnosi funkcioniraju (iako dolazi do trzavica) i oni su osuđeni jedni na druge. Odrasli, prije svih roditelji, čudovišta su koja na različite načine tešku svakodnevicu klinaca čine još težom. Oni zapravo kradu djetinjstvo klincima tražeći da ispune njihova prevelika očekivanja, radeći od njih hipohondre ili ih fizički zlostavljaju. Iako fizičko zlostavljanje roditelja nije eksplicitno prikazano, redatelj snažno sugerira takva događanja. Za razliku od maltretiranja starijih školskih kolega koja su brutalna, prikazana bez skrivanja i uljepšavanja.

Obzirom na glavne protagoniste i vrijeme odigravanja radnje, "Ono" podsjeća na film "Ostani uz mene" i televizijsku seriju "Stranger Things". Poveznica između serije i Muschietijeva filma je i Finn Wolfhard, mali glumac koji nastupa u oba projekta. Wolfhard (u filmu nosi efektne retro naočale) je, jednako kao i ostatak mlade glumačke ekipe, vrlo dobar. Interakcija i kemija između mladih likova izvrsno funkcioniraju. Tijekom filma gledamo različite emocije glavnih junaka -  tuga, ljutnja, strah, razočaranje. Sve to podvučeno je zajedništvom i prijateljstvom - događanja u Derryju zauvijek će obilježiti njihove živote. Mladi su glumci emocije i međusobno odnose interpretirali na vrlo uvjerljiv način.

Film sadrži i nekoliko diskretnih posveta poznatim naslovima iz osamdesetih. Kako je "Ono" horor vrijedi spomenuti i peti film serijala "Strava u ulici brijestova".

Prvi dio filmske ekranizacije jednog od najpoznatijeg i najpopularnijeg romana Stephena Kinga opravdao je očekivanja. Pennywise je luđi i strašniji nego ikad, mladi glumci su vrlo dobro odradili posao, redatelj vješto kombinira dramu i horor.

Bez obzira na nešto duže trajanje, minute filma brzo prolaze. Film u kojem će, uvjeren sam, jednako uživati gledatelji koji su upoznati s književnim predloškom, ali i oni koji nisu pročitali knjigu. Nastavak se čeka s nestrpljenjem.

OCJENA: 8

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Moje ime je Tihomir Polančec. Rođen u Zagrebu, radio sve i svašta, ali film je uvijek ostao moja najvažnija sporedna stvar na svijetu. Jednoga dana odlučio sam dugogodišnje filmofilsko i videotekarsko iskustvo prenijeti na blog i tako je nastao Goodtalking. Iz bloga (trenutno se na blogu nalazi više od 500 recenzija i najava) nastale su Facebook stranica i Facebook grupa koje prati tisuće filmofila i serijofila svih generacija.