U jednoj od najkrvavijih bitaka ISIL je u nedjelju, 24. kolovoza, osvojio posljednje vojno uporište sirijske vojske.

Vojna zračna luka Tabqa osvojena je poslije mjesec dana opsade. Ono što zapanjuje je fanatizam džihadista Islamske države. U završnom napadu ubijeno ih je gotovo četiri stotine. Dvostruko više nego sirijskih vojnika koji su branili vojnu bazu. Teški gubici ne samo da nisu zaustavili džihadiste nego je upravo to natjeralo užasnute i uplašene sirijske vojnike na povlačenje. A trenutak povlačenja i bijega bio je, prema izvještaju sirijske Organizacije za zaštitu ljudskih prava, šokantna slika čak i u sirijskom krvavom okružju. 

Osvojivši jedan od položaja, džihadisti su odrezali glavu mrtvom sirijskom vojniku i izvjesili je na osvojenom rovu. Mnoge je ovaj događaj, uz stravičnu snimku pogubljenja Jamesa Foleya, ne samo na Zapadu nego i u islamskom svijetu šokirao. U jednoj od najopsežnijih analiza, objavljenoj još 2005., Timothy Furnish, profesor povijesti koji predaje na sveučilištu u Atlanti, istraživao je povijesni kontekst stravičnog “odsijecanja glave u ime islama”. Koristeći njegovu analizu, The Washington Post naglašava kako su u povijesti sve religije odsijecale glave neprijateljima. 

Od Rimskog Carstva do Francuske revolucije glave su padale pred očima javnosti. Islamska država ovaj je krvavi zločin preuzela kao metodu i to zbog nekoliko razloga. Prije svega da bi preuzela potpuni primat među terorističkim grupama. Analiza pokazuje da najkrvaviji pripadnici ISIL-a dolaze iz zapadnih zemalja. I na kraju, ovom metodom ISIL želi “osvojiti” i što više medijskog prostora. 

Sedamdesetih i osamdesetih naslove su dobivale otmice aviona, devedesetih autobombe. Donedavna su strah sijali bombaši samoubojice. Odsijecanje glava nova je horor moda i sijanje straha, upozorava Furnish.