Nedavno se na društvenim mrežama dijelio oglas u kojem je pisalo jedino to da se traži programer i da se na oglas možete prijaviti samo telefonski. Prosječan programer ne bi ni pomislio da se javi na taj oglas, možda bi ga tek spomenuo kao kuriozitet i zaveo pod oznakom #wtf.

A možda je to bila ciljana psihološka začkoljica koja je trebala filtrirati veliku većinu koja traži normalni posao jer se u spomenutom slučaju traži programer koji preferira telefonsku komunikaciju. Možda ta tvrtka svojim programerima ne kupuje tipkovnice već imaju sofisticirane uređaje za prepoznavanje glasa koji je posebno prilagođen unosu koda? Ili je to ipak samo onakva tvrtka iz koje svaki programer nastoji što prije pobjeći?

Gospodar svemira

Klasičan oglas kojeg svi obično vole dijeliti na društvenim mrežama je i onaj u kojem se od kandidata očekuje poznavanje nekoliko desetaka programskih jezika, snalaženje na svim poznatim i nepoznatim operacijskim sustavima, odrađivanje svih koraka u razvoju neke aplikacije (od analize zahtjeva i projektiranja, preko programiranja do instalacije i podrške korisnicima), poznavanje rada u svim mogućim aplikacijama na koje je moguće naletjeti na korisničkim računalima i još uz to suvereno vladanje poslovima sistem administratora. Sve to za minimalnu plaću i neki sitniš ‘na ruke’.

Takvu ponudu je lako prepoznati i preskočiti, ali što je s onim drugim oglasima koji naizgled djeluju normalno?

Upoznajte tvrtku iz oglasa

Ne javljajte se odmah na oglas bez obzira kako vam privlačno zvučao. Prije toga provjerite tvrtku. Potražite njezinu službenu web stranicu, upoznajte se s njezinim radom. Pogledajte LinkedIn. Mogu li se njezini zaposlenici pronaći na toj mreži? Provjerite poznajete li nekoga od njih. Direktne informacije mogu biti vrlo korisne, ali ne uzimajte ih zdravo za gotovo. Proguglajte tvrtku, što se sve pisalo o njoj. Provjerite da li su njezini djelatnici sudjelovali na konferencijama i stručnim okupljanjima. Možda su na Slidehareu dostupne njihove prezentacije? Da li tvrtka ili njezini djelatnici pišu blogove, da li su prisutni na Twitteru?

Neke tvrtke u oglasima za posao običavaju objaviti veliki hvalospjev u kojem se razbacuju brojkama u pokušaju da impresioniraju one koji ga čitaju. Neke opet nabace suhoparna nabrajanja koja su preuzeta iz marketinških materijala tehnologija i aplikacija koje koriste. To nisu podaci koje programere zanimaju. Tvrtka koja oglas za programere ne prilagodi njima možda ih ne cijeni dovoljno i smatra potrošnom robom!?

Znaci za oprez

Tvrtke koje se još uvijek bave starim tehnologijama, koje se više ne razvijaju, nisu dobro mjesto za mladog programera koji želi razviti svoje sposobnosti. Vrlo brzo će zaglaviti u labirintu prastarog koda i rješenjima koja su uvjetovana naslijeđem iz prošlosti i uvjetima koji su se u međuvremenu promijenili ili više ne postoje.

Ako je glavni uvjet za posao poznavanje neke opskurne komponente (npr. baš taj i taj grid za prikaz podataka) to je možda signal da se tvrtka specijalizirala za slaganje aplikacija od kupljenih komponenti i da se posao više svodi na njihovo povezivanje nego na čisto programiranje.

Lampicu za oprez treba upaliti i kad su u oglasu očito i pogrešno navedena imena dobro poznatih tehnologija. Možda onaj koji je napisao oglas također i razgovara s kandidatima te određuje tko će biti zaposlen. To je česta situacija u malim tvrtkama koje vode ljudi koji su na Vi sa strukom. Njihovo traženje kandidata se svede na onu narodnu da i ‘ćorava kokoš nađe zrno’.

Mali rječnik

Neke fraze u oglasima onih koji traže programere se vrlo često ponavljaju, a praksa pokazuje da znače nešto sasvim drugo. Kako zapravo čitati to što piše?

Dobri međuljudski odnosi - loši međuljudski odnosi.

Junior - predviđena je mala plaća.

Klizno radno vrijeme - tvoj posao nema početak ni kraj i uvijek moraš biti dostupan.

Mogućnost učenja i usavršavanja - to možeš raditi doma, zapravo to se i očekuje od tebe.

Moralni integritet i lojalnost - ako im budeš koristan neće birati sredstva da te zadrže.

Nagrađivanje prema uspjehu/rezultatima - obično je opravdanje za manju plaću, kriteriji za nagrađivanje su nedokučivi djelatnicima.

Nudimo puno rada i puno znanja - od posla nećeš imati za stjecanje znanja.

Određeno iskustvo u programiranju - zapravo ne trebaju programera, misle da bi im mogao poslužiti, ali ne znaju kako.

Opuštena radna atmosfera - nema jasno definiranih pravila i procedura rada.

Osjećaj za detalje - spremi se da te gnjave zbog sitnica.

Otpornost na stres i rad pod pritiskom - sjekira na kojoj piše ‘deadline’ vam je stalno iznad glave i dok programirate morate izbjegavati njezino padanje.

Pobjednički duh - ne biraju sredstva da dođu do rezultata.

Poticajna radna atmosfera - šef ti visi nad vratom.

Poznavanje trendova - oni ih ne poznaju.

Razumijevanje korisničkih potreba - korisnici ne žele ići psihologu jer se srame pa treba s njima povremeno voditi razgovore o njihovim privatnim problemima.

Samostalnost u radu - sve je na tebi, nitko ti neće znati reći što treba napraviti.

Snalažljivost - ne možeš ni zamisliti što ćeš sve raditi.

Sloboda mišljenja - tvoje mišljenje im ništa ne znači.

Sposobnost raspolaganja vremenom - sve se mora napraviti, svima moraš biti na raspolaganju.

Široki aspekt znanja - trebaju Katicu za sve.

Timski duh/rad - tvrtka ima iskustva s nedruštvenim ljudima teškog karaktera. Potrebni su debeli živci i beskrajno strpljenje.

Uska suradnja s korisnicima - korisnici jedini testiraju aplikaciju i direktno se od njih primaju zadaci.

Upornost i strpljenje - učestalo rješavanje besmislenih i ‘nemogućih’ zahtjeva.

Visok nivo odgovornosti - uprava nije kriva za ništa, uvijek su krivi djelatnici.