No tamo oko desetog kilometara sve se raspadne. Više ne možeš trčati i ne osjećaš se dobro. I što sad napraviti? Nastaviti s mukom do kraja utrke ili odustati?Što će ostali misliti ako odustaneš? A tek kada će pored tvojeg imena pisati da si diskvalificiran?

Ovo je jedna situacija u kojoj ćemo se svi prije ili kasnije naći. Jednostavno se nekada desni nešto nepredviđeno zbog čeka nam je teško trčati i moramo odustati od utrke. Ako se tako nešto dogodi, prvo što treba znati da nije nikakva sramota odustati. Probao si, nije išlo i morao si odustati. Nitko nam zbog toga neće zamjeriti. Da se i pronađe netko s “pametnim” komentarom, takve treba ignorirati jer se oni nisu našli u tome trenutku i na kraju krajeva oni nisu trčali.

Još jednom treba ponoviti da nema nikakve sramote u odustajanju!

Sramota te jedino može biti ako napraviš nešto slično kao što su neki “pametni” to napravili na prošlotjednom polumaratonu u Osijeku. Nas par je komentiralo kako smatramo da je to jedan od najnižih oblika sportskog ponašanja — skraćivanje dužine koja se trči na nekoj službenoj utrci.

Službene utrke imaju propisanu dužinu i jasno se zna ruta kojom se trči. Na ovako službenim polumaratonima kao što je bio i ovaj u Osijeku, svaki kilometar je bio obilježen tako da stvarno ne možeš krivo skrenuti ili slično. A između ostalog svi koristimo sat ili aplikaciju koja prati naše trčanje.

Ono što je specifično na ruti Osječkog polumaratona je to da je se dva puta prelazi preko visećeg mosta. Prvi puta kada prođeš moraš još napraviti krug oko Tvrđavice koji je od prilike velik 5k. Kada napraviš krug ponovno se vraćaš na most i trčiš prema cilju. Prelazak preko visećeg mosta mi je osobno i najbolji dio utrke. Ruta oko Tvrđavice možda je malo dosadna, ali takva je staza i što tu možeš.

I naravno što se dogoditi? Kako je tebi teško i umjesto da odustaneš, odlučiš malo odmoriti, ne trčati oko Tvrđavice i samo se vratiš preko mosta prema cilju. Tom odlikom si skratiš muke i stazu te tako bez pardona uđeš u cilj gdje uzmeš finišersku medalju za uspješno završen polumaraton.

Nažalost tvoja glupost ne staje tu, nego se okolo još time hvališ i objaviš svoje trčanje javno da svi vide taj ponosni podvig. I sad kako nazvati sve to nesportsko ponašanje? Možda ne postoji pravi izraz za takve ljude osim da ih nazovemo idiot/kreten/debil i netko s kime ne želiš imati posla niti ga želiš imati u svome vidnom polju. Ako tako nisko varaš na utrci čiji je cilj da pobijediš sam sebe, onda mogu misliti kakva je to osoba u nekim drugim životnim situacijama.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru: 

Ja sam Matt i veliki sam zaljubljenik u trčanje. Osim trčanja volim popiti craft pivo u dobrom društvu. Dosta slobodnog vremena provodim pišući nove tekstove za svoj blog. No najbitnije od svega je da uživam u društvu svoje kćeri za koju se nadam da će jednog dana trčati sa mnom. Pratiti me možete i na Facebooku.