Neki dan vidjeli smo kako izgleda Zajedništvo. Sada gledamo kako izgleda ona opjevana Stabilnost.
Prije samo koji tjedan premijer Andrej Plenković jedva je, na koljenima i uz kitu cvijeća (plus pola milijarde kuna za avione), izmolio ministra obrane Damira Krstičevića da opozove svoju neopozivu ostavku.
Danas saznajemo da je premijer Plenković razmišljao o smjeni ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića zato što je navodno na svoju ruku, skoro pa vlastoručno, izazvao trgovinski rat na Balkanu.
Sinoć u Dnevniku HRT-a premijer je izjavio da je ministru Tolušiću naložio da "u najbržem roku, do kraja ovog tjedna", pronađe rješenje za sukob sa susjednim državama i Bruxellesom oko Pravilnika za uvoz voća i povrća, o kojem premijer navodno nije ništa znao.
Tolušić je sve, opet navodno, radio na svoju ruku.
Eto, i to se smije u Plenkovićevoj Vladi.
Ne talasaj
Iste večeri, premijer se opet u ime Stabilnosti javno odrekao poreza na nekretnine koji je trebao stupiti na snagu početkom iduće godine, a izazvao je proteste, preko sto tisuća potpisa na peticiju, prijetnju referendumom, pa i video jedne vlasnice pečenjarnice.
Još jučer ujutro ministar Zdravko Marić uvjeravao je javnost da taj porez "nije novi namet", ali očito nije uvjerio i samog premijera koji je najavio odgodu njegove primjene.
Sve kako se ne bi talasalo previše. Barem za sada.
U međuvremenu, između ovih potresa u samoj Vladi, premijer se našao na udaru koalicijskog partnera Milorada Pupovca oko ustašluka na Thompsonovu koncertu u Kninu, HDZ-ovu zastupniku Franji Luciću je skinut zastupnički imunitet zbog podmićivanja novinara, a na red bi navodno trebao doći i Hrvoje Marušić, onaj HDZ-ovac koji bi "strijeljao sve koji pljucaju po Hrvatskoj".
I ono stvarno najužasnije, Kolinda Grabar Kitarović prešišala je Plenkovića u anketama, nakon što su građani kaznili premijera zbog izjava o požarima u Dalmaciji.
Uglavnom, svaki tjedan, požar jedan.
Tako izgleda Plenkovićeva stabilnost.
Preživljavanje do sutra
Premijer ne vodi politiku, nego rješava probleme. Ne provodi program, nego sanira požarišta. Ne upravlja državom, nego smiruje društvo.
I onda mu još biskup Vlado Košić danas zaurla s Facebooka da je njegova Vlada "protuhrvatska" i zatraži smjenu ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića zato što je policija u Kninu hapsila branitelje koji su izvikivali "Za dom spremni".
Svaki tjedan, ministar jedan.
Bojimo se i pomisliti kako bi sve to izgledalo da Plenković i njegov HDZ nisu postigli tu dragocjenu Stabilnost.
Koliko bi svojih ministara premijer tada morao spašavati? Koliko bi ih morao odbacivati? Koliko zakona bi trebao ignorirati? I od koliko poreza bi trebao odustati samo kako bi skinuo sa sebe pritisak javnosti?
Svatko za sebe
I što sve ministri u ovoj Vladi smiju raditi na svoju ruku, navodno bez znanja premijera, kako bi od svega toga odustajali i popravljali štetu u trenutku kad se odgovornost za problem krene slijevati prema samom Plenkoviću?
Tu je onda, naravno, i ministrica obrazovanja Blaženka Divjak koja je odlučila "bajpasirati" cijelu reformu obrazovanja i sebe postaviti na čelo Posebnog stručnog povjerenstva kako bi se provedba Strategije obrazovanja "institucionalizirala i depolitizirala".
Depolitizacija državnih tijela obično dolazi od toga da ministri zasjednu na njihovo čelo.
To je, dakle, Plenkovićeva Vlada. To je Plenkovićeva vjerodostojnost, a nadasve stabilnost.
Ministri rade što hoće, ministri se svakoga tjedna spašavaju od ostavke ili smjene, premijer se bori za vlastitu popularnost skoro jednako grčevito kao i za saborsku većinu... Nije bitno vladati nego opstati na vlasti.
To je uobičajeni radni dan premijera Andreja Plenkovića.