Vlaho Orepić dugo neće biti zaboravljen u nizu hrvatskih ministara. A bilo je svakakvih. On je jedini ministar unutarnjih poslova, zadužen između ostaloga i za održavanje javnog reda, mira i zakona, koji je javno pozvao građane da izađu na ulicu nakon što je smijenjen. Htio je Orepić da narod, kad ga je Plenković izbacio iz kabineta zbog ministra Zdravka Marića, “promptno reagira”. Nitko ga nije pitao je li razočaran što se nije skupilo barem 100 duša koje bi izrazbijale zgradu Vlade i Plenkijevu limuzinu. Ekipa iz Mosta gurala je Orepića, proizvod lokalne aktivističke scene iz Ploča, kao ministra unutarnjih poslova u onoj prvoj koaliciji s HDZ-om. Čovjeka koji može taj napaćeni resor posložiti kao servis nacionalne sigurnosti, suzbijanja korupcije i obračuna s kriminalom, a ne za političke borbe.

U Karamarkovu HDZ-u, koji je poziciju šefa MUP-a rezervirao za Brkića, njegovo imenovanje dočekali su u šoku i komentarima na tragu vrhunskog primitivizma: “Došla je oficirčina JNA umjesto dragovoljca Domovinskog rata” (Orepić je završio Vojnu pomorsku akademiju JNA, ali je bio i u HV-u). Brzo je napunio MUP svojim kadrovima i negdje na tom putu počeo ozbiljno gubiti kontrolu. Vidjelo se da su Orepićeve ambicije jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. To što je napao suce Ustavnog suda zbog korupcije bilo je slatko i simpatično. Šteta što je zaboravio da je i on sudjelovao u izboru sudaca kojima nitko ne može vjerovati. Poznat je i po tome što je, u najboljoj tradiciji policijskih država, na sjednici Vlade najavio uhićenja oko Agrokora.

Orepić, nažalost, nikad nije shvatio da nije posao političara najavljivati uhićenja. Pa makar i za Agrokor, pa makar to ljudima i odgovaralo. Društvo iz Mosta htjelo je popraviti represivni aparat u Hrvatskoj tako da ga i oni sami zloupotrebljavaju.