Nevjerojatno je što su i koliko mnogi građani Hrvatske učinili unatrag mjesec i pol dana za osobe raseljene iz Ukrajine - našli im smještaj, nose im hranu, društvene mreže pune su grupa na kojima se za nove ukrajinske prijatelje traži sve, od igle do posla. Nudi im se besplatno učenje hrvatskog, svaka vrsta pomoći, pa čak i besplatne veterinarske usluge za ljubimce. Volonteri Facebook grupe Rijeka za Ukrajinu svijetli su primjer - dovoze majke i djecu iz Ukrajine, smještaju ih, nastavljaju ovdje brinuti o njima, upisuju djecu i u muzičku školu, vode ih u šoping...
S druge strane, pojavile su se drugdje i sitne neke duše. Kukolj. Ima ljudi koji su uzeli Ukrajince na stan, prijavili ih i dobit će državnu naknadu do 3600 kuna, što pokriva režije, a ostane i sa strane. No unatoč tome, i od Ukrajinaca traže da im plate stanarinu. Odmah, što prije. U Crvenom križu na lokalnim razinama kažu da su čuli za takvu praksu, istražit će. Gadljivo je okoristiti se na bilo koji način situacijom u kojoj su se Ukrajinci našli. Mnogi od njih traže stan, nude najamninu, ne znajući da država to pokriva vlasniku. Vlasnik koji će povrh toga pitati još zaslužio je svaku osudu, moralnu prije svega. Moral su, podsjetimo takve, nepisana pravila koja razlikuju čovjeka od amebe. Sramite se!
Nadalje, u grupama za pomoć Ukrajincima tu i tamo zaluta i koji oglas kojim naši ljudi nude besplatni smještaj (koji to više nije jer država daje naknadu) u zamjenu za čuvanje djece ili staraca, već neki takav "poslić". Ima i usamljenih neženja koji bi rado primili Ukrajinku, pa pišu oglase s onim standardnim "ne pijem i ne pušim, zainteresiran za ozbiljnu vezu i brak". Ma hajde, momci, nije ni vrijeme ni mjesto, degutantno je, kao i sve glupe šale na temu pridošlih žena. Sredite se. Te su žene prošle pakao, život im se raspao u trenu, treba im psihološka pomoć, a ne egzistencijalna ucjena. Ukrajinci su četvrta država u Europi po broju visokoobrazovanih, možemo se samo nadati da će ih se što više integrirati u naše društvo.