Ovih je dana, prigodno, poslije prve godine članstva hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić građanima uputila čestitku.

“Vrlo uspješna godina i to zbog cijelog niza razloga” tvrdi Pusić. Jedini je problem što cijelog niza razloga nema. “Uspjesi” koje ministrica Pusić nabraja kao da su iz crtanog filma. U zemlje EU možemo putovati samo s osobnom iskaznicom?! U Sloveniju smo tako mogli godinama. No kao i svi drugi građani EU, još ne možemo u SAD bez vize. A iz Splita do Dubrovnika i dalje čekamo na graničnoj i carinskoj kontroli? Ili tek “uspjeh” da telefoniramo jeftinije? I to upravo kad su telekom operateri podigli cijene zbog Vladinih mjera kojima se spašava proračun? Ili tvrdnja da su uvjeti za male i srednje tvrtke sad povoljniji jer više nema carina za izvoz u EU? 

A u stvarnosti su tvrtke, koje najviše izvoze u BiH i Srbiju, sad opterećene carinama i proizvodnju sele u druge zemlje. Najporaznija su istina obećanja i obmane kojima su sve hrvatske vlade EU najavljivale kao ulaznicu za bolji život. “Vraćamo se u veliku europsku obitelj kojoj smo uvijek pripadali”, mantra je HDZ-a od devedesetih do danas. A što tek reći o SDP-ovoj Vladi i njezinim obećanjima. Čitati danas intervjue Milanovića, Pusić i Grčića iz 2012. i prvih mjeseci 2013. prava je znanstvena fantastika. U siječnju 2013. Grčić je u zanosu naglašavao: “Nema ni jedne zemlje u kojoj poslije ulaska nije došlo do velikog kvantitativnog i kvalitetnog skoka”. Ah, da, a tek Pelješki most. U srpnju 2012., poslije sastanka u Bruxellesu, ministrica Pusić objavila je kako će sve potrebne studije biti završene do kraja te 2012. godine. A novac za gradnju na raspolaganju će nam biti, pazi sad, već 2014. I tko sad zlurado može reći da nije vrijeme za čestitke.