Izgleda da se stvarno nemamo čemu nadati kad vodeći ljudi Vlade krenu bježati iz zemlje.
I to ne bilo kamo, nego što dalje.
Premijer Zoran Milanović potegnuo je na jednu stranu svijeta, do Australije i Novog Zelanda, a prva potpredsjednica Vesna Pusić na drugu stranu, skroz do Čilea. Naprosto nisu mogli dalje.
Do Australije 14 185 kilometara, do Čilea 12 508 km, a do Novog Zelanda - pazite sad - 18 324. Milanović je ipak uspio dalje pobjeći.
Zapravo, kad bi se malo potrudili, mogli bi zajedno obgrliti čitav globus. E to bi bio prizor...
Obezglavljeni ili spašeni?
Ovo je vjerojatno jedinstvena situacija u hrvatskoj povijesti. Ne to da državni vrh u isto vrijeme napusti domovinu - predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko je u Nizozemskoj, a Ivo Josipović na Pantovčaku - već da dvoje ključni ljudi Vlade u ključnom trenutku ode svatko na svoju stranu, na desetke tisuća kilometara daleko od Hrvatske.
Milanović u posjet iseljenim Hrvatima koji mu poručuju da se zbog njih ne mora truditi, Pusić na svečanu inauguraciju čileanske predsjednice Michelle Bachelet.
Što to znači: jesmo li obezglavljeni ili spašeni?
Vlada je ostavljena u sigurnim rukama potpredsjednika Branka Grčića. Onog koji je zbog kompliciranog softvera ostao bez milijardu eura iz EU. Onoga koji je kao dekan fakulteta izgubio milijune u propaloj banci. I koji kaže da je pad zapravo uspon. I koji je veli da je sporo propadanje uvijek bolje od brzog propadanja.
Eto, sad je on glavni. Valjda će biti sve u redu.
A opet, možda je ovo prilika da Hrvatska prodiše.
Prati li Vaso što se događa?
Da se malo oporavi, osovi na noge, da vidi što se nudi, da iskoristi priliku što se glavni ljudi jedne po svemu neuspješne Vlade trenutno nalaze na suprotnim zemaljskim polovima, što je šef parlamenta požurio za njima, ali nije stigao dalje od Nizozemske, što predsjednika Josipovića nije briga što se događa.
Prate li Vaso i Karamarko što se događa?
Ili je ustvari potpuno svejedno jesu li Milanović i Pusić u Vladi ili na drugom kraju svijeta. Kad ni premijer ni zamjenica nemaju previše dodira sa svakodnevnim problemima zemlje koju vode. Previše često ostavljaju dojam da ne razumiju što se u Hrvatskoj događa, odnosno da za to uopće ne mare.
Milanović je krenuo put Australije "zato što je to netko morao napraviti", kad se već nitko toga nije sjetio još od Franje Tuđmana. A Pusić je krenula put Čilea na protokolarnu obavezu bez koje bi vjerojatno preživjeli i Čileanci i Hrvati.
Simbolički, izgleda kao da bježe od stvarnih problema. Ili da su krenuli utrti put svim onim Hrvatima kojima je dosta besperspektivnosti, nezaposlenosti, nebrige i apatije u zemlji s ovakvom vlasti i ovakvom političkom elitom.
No, čak i da su predsjednik i prva potpredsjednica Vlade ostali u Hrvatskoj, sve bi ionako bilo po starom.
Sve je pod kontrolom
I dalje bismo propadali, gubili poslove i radili bez plaće, državni proračun prošao bi još jedan rebalans na putu do onog idućeg, Slavka Linića ionako ne mogu kontrolirati, Radimir Čačić je još u zatvoru, a premijer je uzeo novog glasnogovornika, pa se može reći da se sve nastavlja po starom.
Ili kako bi to rekao Branko Grčić, "sve je pod kontrolom".