"Sigurno bih dijete stavila u dom i nikako ga ne bi dala na posvajanje istospolnim parovima", izjavila je Željka Markić u studenome 2013. godine i izazvala lavinu žestokih reakcija.

Između ostalog i poruku saborskog zastupnika Nenada Stazića koji je na Facebooku napisao da bi Markić taj dom "osnovala u Jasenovcu". Pa se zbog toga ispričao na sudu.

Ali evo, sedam godina kasnije, istim putem kreće i ministar zdravstva u vladi Andreja Plenkovića, Vili Beroš.

U ime obitelji 

On je na N1 televiziji, u debati s Arsenom Baukom, izjavio kako misli da bi djeci bez roditelja bilo bolje u domu nego u istospolnoj obitelji. "Ukoliko je okruženje u domu zdravo, mislim da bi to bilo prihvatljivije", rekao je Beroš, doktor medicine kao i Željka Markić.

I tako je Plenkovićev HDZ polako počeo preuzimati sve elemente politike Željke Markić. Osim neradne nedjelje, sada su preuzeli i stav da je djecu bolje davati u dom nego gay parovima. Tko se još usudi reći da je ovaj Plenkovićev HDZ liberalan?

Nakon što smo u ovoj kampanji od klerikalnih konzervativaca čuli da je život tolika svetinja da bi se i silovanim ženama zabranio pobačaj, "jer su se djeca realizirala kao sretne osobe", sada od onih koji tvrde da je obitelj svetinja čujemo da bi djecu bez roditelja prije dali u dom nego u istospolnu obitelj.

Jer je to "prihvatljivije". Ali za koga?

Za homofobe

Za djecu željnu ljubavi i stabilnosti koju u domu sigurno neće dobiti? Ili možda za klerikalce toliko zagrižene u borbi protiv gay populacije da su spremni u toj hajci žrtvovati čak i djecu? Ili je prihvatljivije za homofobe koji su već zapalili lutku gay para na zadnjem fašniku, a na čiju se podršku oslanja HDZ u kampanji?

Beroševa izjava nije samo diskriminatorna u smislu da se pod pojmom obitelji nikako ne može pojmiti obitelj istospolnog para, neovisno o tome koliko ta obitelj može biti stabilna, sigurna i puna ljubavi, već je ta tvrdnja na granici homofobije, gdje se istospolni parovi indirektno proglašavaju prijetnjom za djecu.

Većom čak i od domova za napuštenu djecu.

Gruba istina

U Beroševim riječima, nažalost, ima grube istine. U ovakvom društvu u kojem Crkva i politika promoviraju i potpiruju homofobiju, iz perspektive homofoba doista bi bilo prihvatljivije da se dijete ne izlaže diskriminaciji i neugodnostima, ako dolazi iz gay obitelji.

No umjesto da se Vili Beroš, kao ministar u vladi tako liberalnog i širokog Andreja Plenkovića, bori za razbijanje predrasuda i suzbijanje diskriminacije, on joj podilazi i s njom koketira. Politika treba raditi za dobrobit svih građana, a konzervativna i klerikalna politika za dobrobit djece i obitelji. Ali ne i HDZ-ova politika.

Ona bi djecu radije držala u domovima gdje bi bila lišena ljubavi, sigurnosti, pažnje, gdje bi im se oduzelo djetinjstvo, a tijekom odrastanja  i neophodno samopouzdanje. 

I na toj djeci bi parazitirala u dobivanju glasova.

Što su svetinje?

Obitelj je svetinja, ali ne istospolna obitelj. Djeca su svetinja, ali samo dok ne ulaze u istospolnu obitelj. Život je svetinja, pa čak i ako ga se zagorčava onim najranjivim skupinama.

Nije jasno što Beroša, neurokirurga, kvalificira da s pozicije ministra u Vladi izlazi u javnost s tako rezolutnim kvalifikacijama o tome što bi bilo najbolje za djecu bez roditelja. Nije se pozvao ni na jedno istraživanje, niti na zaključke stručnjaka.

On je bubnuo ono što se od njega očekivalo.

Ono što je bubnula i Željka Markić, na čijem valu jaši Plenkovićeva stranka.

Interes stranke

Interes djece nije da ih se čuva od društvene stigme koju potiče i podjaruju HDZ, Katolička crkva i klerikalna desnica, niti je njihov interes da čame u domovima umjesto u obiteljima, kao što nije u interesu čitavog društva da se ljubav, sigurnost i sreća djece povezuju samo s jednom vrstom obitelji i s jednom skupinom građana, isključujući sve druge.

Vili Beroš hvalio se dječjim crtežom "Supervilija" koji je dobio u jeku pandemije koronavirusa, koristeći ga u izgradnji svoje popularnosti i političkog rejtinga. Sada Beroš koristi djecu u kampanji za osvajanje glasova desnog, klerikalnog i konzervativnog biračkog tijela.

To je za djecu valjda "prihvatljivije".