Moj čovjek kaže da sam svaki treći PMS nemoguća. Ja mislim da on onda ima sreće. Neke su žene svaki mjesec nemoguće, same sebi, prije svega.

Oduvijek sam osjećala „čari“ PMS-a, one fizičke, psihičke su izraženije što sam starija i to me strašno nervira. Oduvijek su bile otečene grudi koje bole i na najnježniji dodir. Oduvijek probadanja u donjem dijelu trbuha. Oduvijek tupa bol koja na trenutak ovlada cijelim tijelom.

Prvu sam menstruaciju dobila s četrnaest. Bila sam posljednja u društvu, sve su curice bile naprednije od mene. Moju majku, a ni mene samu, to nije čudilo jer sam ja u svemu bila zadnja. Hodanju, pričanju, vožnji biciklom i plivanju. Vjerujem da je popis duži, no ovih se stvari sjećam. Sjećam se i da me Tena iz zgrade ošamarila kada sam joj rekla za prvu menstruaciju, dodala je i kako sam sad žena.

Mislim da je to vidjela u nekom filmu jer nije imala pojma o čemu priča. Ja sam samo znala da me čeka kupovanje uložaka svaki mjesec i da će mi oticati grudi kao mojoj starijoj sestri. Previše sam batina dobila kada bih je slučajno u igri udarila u njih. Ono što nisam znala, a što sam saznala vrlo brzo, činjenica je da ti menstruacija brani aktivnosti koje baš jako voliš.

Kada je imaš, ne možeš igrati tjelesni, ne možeš se penjati po drveću i ne možeš trčati. Barem ja nisam mogla jer sam prva dva dana osjećala toliku bol da sam jedva ustajala iz kreveta. Ulošci su se popunjavali nevjerojatnom brzinom i često sam mislila da će mi se krv izliti niz nogavicu.

Kasnije sam shvatila da menstruacija sa sobom nosi i niz ružnih stvari koje su ružne jer ih je čovjek učinio takvima, bez potrebe. Menstruacija, imenica toliko ružna, izopačena i sramotna da je jednostavno morala dobiti niz drugih naziva kako bi se ublažio ne samo naziv, već i cijeli taj PRIRODNI ciklus.

Onda smo dobile riječ mjesečnica jer jednostavno zvuči slađe i manje sramotno. Dobile smo i niz nadimaka, a najpopularniji su – menga, meca i stvari. No da stvar bude još bolja, postoji i zamjena za sve to! Ako želiš izbjeći bilo koju od ovih riječi, jednostavno kažeš – DOBILA SAM! – i riješiš se sve muke i sramote. Dugo sam i ja govorila da sam dobila i jedan me prijatelj u šali znao pitati – dobila na lotu?

Kasnije sam shvatila da ne postoji ništa sramotno u riječi menstruacija. No ta se sramota redovno provlačila u školama, na poslu, u izlascima, među društvom koje znaš i u društvu onih koje ne znaš. U školi smo često govorile da imamo ženske probleme samo da ne bismo izgovorile riječ menstruacija. Na poslu smo menstruaciju mijenjale za „one dane u mjesecu“. U izlascima su mi posramljeno prilazile žene kojima je trebao uložak ili tampon.

U vlastitom društvu žene je bilo sramota ako slučajno procure na kauč, a u nepoznatom društvo to je značilo sramotu koja se teško opisuje riječima.

Prošle sam godine bila pozvana na neku večeru i svjedočila sam sličnoj situaciji. Jedino što ju razlikovalo od gore navedene bilo je to što nitko menstrualnu krv nije doživio kao nešto ružno i sramotno. Bez obzira na to što se međusobno nismo dobro znali.

Djevojka je na toj večeri procurila na bijelu fotelju. Koga briga? Oprat će se! Sjetila sam se, onda, priče koja me proganjala jako dugo. Mjesto događaja – WC mog bivšeg. Glavni likovi – njegova mama, ja i moja menstruacija. Nakon što sam piškila, obrisala i pustila vodu, njegova me majka pozvala u WC i pitala me imam li STVARI.

Kimnula sam, a ona mi je rekla kako je menstrualna krv ostala na dasci, s unutrašnje strane, te kako je sad sve OK jer ju je ona obrisala, no kako idući puta trebam paziti. Bila sam zbunjena i posramljena, nisam znala što reći na cijelu situaciju. Bila sam mlada i nisam znala reagirati. Kasnije mi je bilo žao. Bilo mi je žao što nisam ništa rekla u svoju obranu, u obranu svih žena koje ne dižu dasku nakon obavljanja nužde jer TKO TO RADI?!

Sve bi to bilo u redu da mi je normalnim tonom rekla da se to, jebiga, događa, no njezin izraz lica i pristup natjerali su me da se osjećam kao govno. Kada sam počela razmišljati o svojoj menstrualnoj krvi, shvatila sam da nije majka mog bivšeg jedina koja se ponaša tako. Cijeli nas svijet uči da je to nešto čega se trebamo sramiti, nešto čemu dajemo nadimke kako bi nas bilo manje sramota.

Narod te, čim dobiješ prvu menstruaciju, opominje i uči da je uopće ne spominješ te da je najveća sramota ako slučajno u školi dobiješ dvije krvave mrlje na hlačama. Uče nas da „oni dani u mjesecu“ i „ženske stvari“ zvuče uglađenije i ljepše od menstruacija.

Znam djevojke koje su iskorištene uloške stavljale u torbu jer je glupo u gostima ubaciti smotani uložak u košaru za otpatke. Znam djevojčice kojima se smijala cijela škola jer su one dvije mrlje na hlačama primijetila zlobna djeca. Većina žena koje znam govore da su dobile, da imaju i da trebaju dobiti stvari.

Nedavno sam odlučila da ću svoju djecu učiti da se sve to zove menstruacija i da je to stvar koje se nitko ne bi trebao sramiti. A ako nekad dobijem nešto što se ne izgovara, nadam se da ću dobiti na lotu.

O autorici:

Nekada žena, nekada djevojčica. Vjerujem u (svoje) snove, ljude i dobrotu. Iako više volim knjige, oduvijek živim u svom filmu. Moje avanture možete pratiti na blogu, instagramu i fejsu.