Google Maps rekao mi je da imam oko sat i pol hodanja. Krenuo sam u 14.25 sati, a na Trgu sam bio u 16.34 sati, što je zapravo super obzirom da sam svako malo stajao i fotkao. Velika većina fotki nastala je tako što sam snimao isključivo Ilicu kako bih i zadržao foto-priču koju sam želio, bez da sam skretao i ulazio u druge ulice.
Ilica je definitivno ''najzagrebačkija'' ulica, pritom mislim na njezinu popularnost što kod domaćih ljudi, što kod turista. Ne znam zašto, ali sam nekako bio uvjeren da je ona i najduža sa svojih 5660 metara. Uz malo istraživanja saznao da je duža od nje Radnička cesta koja je duga 6502 metra, Zagrebačka avenija koja ima osam kilometara i Slavonska avenija s 18 kilometara.
Dok sam krenuo fotkati, ne znam ni sam zašto, bio sam uvjeren da će ova malo drugačija priča ispasti odlično. Očekivao sam neke jako zanimljive kadrove i situacije. Nažalost, ono što sam doživio uglavnom su bile kolone auta i tek tu i tamo pokoji zanimljiv detalj. Super mi je bilo vidjeti i neke zapuštene prostore. No, kažem, očekivanja su mi bila prevelika, a i vjerujem da sam išao snimati neki drugi dan da bi možda sve bilo drugačije. Naravno da ne možemo utjecati na to što će nas zateći kada idemo prema spontanosti.
U današnjem vremenu kada su svi u žurbi ovo i ne čudi, tako da nema onog nekog ''kvartovskog'' štiha na fotkama, a i fotkati ljude koji sjede na piću u kafiću mi nije bio cilj. Kako se ide od Črnomerca prema Trgu, tako se točno i osjeti kako svakim korakom sve više ulazimo u ''masu'', grad postaje sve življi. Nema više ni vlaka na vidiku kao što možete vidjeti u Vrapču, odjednom dominiraju tramvaji i gužve koje stvaraju automobili. Naravno da i sve to ima neke svoje draži. Barem sam saznao i točnu lokaciju nekada popularne ''Ludnice'', za nju sam još davnih dana saznao jer su imali malonogometnu ekipu i igrali na Kutiji šibica i ostalim turnirima, znao sam da su iz Vrapča, ali za lokaciju nisam imao pojma, kad eto nje odmah pored ceste.
Općenito volim hodati, tako da mi je osim samog fotkanja cilj bio upravo taj da i hodam što više. Što se više krećem, to se i bolje osjećam, tako da volim iskoristiti prilike kada mogu. U Ilici sam snimao zaista nebrojeno mnogo puta, jednako i većina kolega, ali si onda uvijek nekako mislim što se može drugačije ponuditi, pa svakako smatram da u tu kategoriju i spada hodanje kroz cijelu Ilicu.
Sve fotografije pogledajte u galeriji:
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autoru:
Ja sam Vedran Tolić i profesionalni sam fotograf. Moj rad pratiti možete na Facebooku i na mojoj web stranici.