Nije liga ogledalo, ogledalo su njih dvojica, a pivo u busu i propuštanje derbija zbog vjenčanja ono su što se u ogledalu vidi. Naprosto, više se nema smisla ni praviti da je to nekakvo natjecanje, da postoji nekakva svrha povrh prodaje u inozemstvo, dok još manje ima smisla, uz živog Mamića, pretvarati se da Čačić vodi momčad.

Naravno, da je Andrijašević jučer potpisao za najslabiji španjolski ili belgijski klub, vjenčanje bi odgodio, i to bi bilo posve normalno, razumno. Ali kako je krajem rujna sve već riješeno, kako je Hajduk sve bliže da se pridruži ostalim klubovima iz kojih igrači prije prodaje u inozemstvo idu u Dinamo, za koju vražju mater da buduća supruga i Andrijašević maltretiraju odavno pozvane uzvanike!? Najkraće rečeno, da je Dinamo - Hajduk derbi kakav je nekad bio, da buduća gospođa inzistira na tome da, umjesto na terenu, bude u crkvi, Andrijašević bi se razveo prije nego što bi se vjenčao. Ali koga lagati? Budimo pošteni, zbog ovoga što je od derbija ostalo stvarno nema smisla odgoditi vjenčanje. Što se Vide tiče, da sam vlasnik pivovare, nastojao bih ugovoriti da me reklamira.

Potegne četiri-pet gutljaja ‘ladnog piva, ispusti onaj uzdah užitka poznat svima nama pivopijama, i kaže: “Vrijedi 100.000 eura!”. Ili bih drugi dan nakon što je kažnjen umjesto njega platio kaznu, što bi u Hrvatskoj - i svijetu! – rezultiralo osvajanjem medijskog prostora koji bih inače morao platiti milijunima eura. Naravno, jebeš tih 100.000 eura kazne, koju Vida možda neće ni platiti. Problem je što, da sam vlasnik kluba, ili nikad ne bih kupio takvog igrača ili bih mu na pregovorima zbog u busu popijenog piva srušio cijenu za milijun do dva milijuna eura. Ali sve to ne mijenja na stvari. Vida i Andrijašević “rekli” su ono što svi ionako odavno znamo. Tko se ne izbavi kao Medveščak, osuđen je na besmislenu agoniju, lakrdiju, sprdačinu...