Sudjelovanje je za luzere. Gora od sudjelovanja je samo parola da je važno, ili najvažnije, sudjelovati. To jest, ako to kaže Pero Metličić nakon što je osvojio sve što se osvojiti može, onda je u redu. U redu je i ako to kaže Ivanišević nakon što u polufinalu Wimbledona izgubi od Beckera, ili u finalu od Agassija ili Samprasa, a znatno bolje kaže li da je važno sudjelovati nakon što je u finalu dobio Raftera. Inače...

Tu se Lombardi i ja slažemo. Glupost je da je pobjeda - najvažnija. Stvarno glupost. Pobjeda je jedino za što se, i zašto se igra. Naravno, Kup treba i Rijeci, a i nogometu bi bilo korisno da ga osvoji Rijeka. Ako je Dinamo toliko bolji od ostalih da može izgubiti kod kuće, a da onda malo jače nagazi i hladno ode u Rijeku po kantu kao što je Ajax onomad kod kuće mogao izgubiti od Panathinaikosa i mirno ići u Atenu svjestan da je šansa da će ispasti otprilike jedan naprema milijun, onda je i iduće prvenstvo bez veze. 

Fakat, osvoji li Dinamo i ovaj Kup, jadna majka idućem prvenstvu. Međutim, drugo Rijeci treba da postane pravi klub. Treba joj rasprodan stadion četiri ili pet godina unaprijed. Godinama čekamo da, ako već nije Split, treći grad dobije klub koji na svakoj domaćoj utakmici može popuniti bar 80 posto gledališta i čiji navijači na gostovanje idu u bar pet ili deset autobusa. I bilo bi stvarno šteta da Rijekini navijači, ili samozvani navijači, unište taj san. 

Godinama čekamo klub koji se može suprotstaviti Dinamu, još bolje, na putu je da mu se godinama može suprotstavljati, ali sve je besmisleno ako mi što volimo nogomet ne možemo mirna srca putovati u Rijeku navijati za svoje momčadi i ako ne idemo ni na utakmice svojih klubova jer bi riječki navijači mogli napraviti neko sranje. 

Osvoji li Rijeka i Kup, i prvenstvo, a izgubi li navijače koji bi, tko god im dolazio u goste, tribine punili idućih deset godina, bit će to tragično propuštena prilika da Hrvatska dobije prvi klub, nazovimo ga, nove, europske generacije. Svjetski klub.