Govoreći o nastanku kapitalizma, Max Weber u impresivnoj je studiji pokazao da se kapitalizam začeo kao nuspojava protestantske vjerske etike. Protestant, naime, vjeruje da mu Bog, kroz rezultate rada, otkriva tajni plan - ako je uspješan u poslu, on je na putu spasa, ako ne, nije. Fanatici nove vjere, Calvin i Zwingli, nalagali su vjernicima žestok i predan rad, kojem svrha nije bila bogaćenje nego otkrivanje puteva spasa, ali je njegova posljedica bilo gomilanje bogatstva. Akumulirano bogatstvo se ne rasipa, nego se metodičko-racionalnim djelovanjem iznova ulaže kako bi stvorilo još bogatstva. Posljedično, nastaje kapitalizam - odlikuju ga rad, metodična racionalnost, askeza, štednja, ulaganja. S vremenom se sustav emancipira od protestantizma i postaje “samostojeći”. 

Ovo što mi danas imamo u Hrvatskoj posve je obrnuto. Naš čovjek prije svega želi imati statusni simbol - npr. Audi A6 - ali do njega ne želi doći metodičnim radom i štednjom nego političkim vezama i “snalaženjem”. On hoće sad i hoće sve. To je dobitna formula u svijetu kriminala i u svijetu politike, ali u biznisu toga nema.

Njeni su promotori svi, od ministara do župana i općinskih čelnika. Pokondirenost, skorojevićki mentalitet, hohštapleraj, razmetanje, princip “lako ćemo” vladajuća su načela. Umjesto da ih mijenja, Vlada ih reklamira. I država živi na tuđoj akumulaciji. Nije vjerojatno puki slučaj da te osobine vladaju cijelim mediteranskim jugom, prostorom koji je Albert Camus vidio kao rješenje, a on se pokazao problemom. Hrvatska mora prijeći na posve novu paradigmu, ali čovjeka koji bi poveo taj proces ne može se ni svijećom naći.