Dugo su Hrvatsku narodnu stranku optuživali da je klijentelistička.
Da se prodaje za sinekure i fotelje, a ne za ideje i programe. Večeras je to napokon i dokazala.
Središnji odbor HNS-a poništio je jučerašnju odluku Predsjedništva kojom se odbila ponuda HDZ-a za ulazak u Vladu i odlučio podržati ulazak HNS-a u "Titanik Vladu" Andreja Plenkovića.
Koja je cijena ulaska? Tri ministarske fotelje.
Tri fotelje
Jedna za ministra pravosuđa, druga za ministra graditeljstva i treća za ministra obrazovanja. Upravo ovom posljednjom HNS želi kupiti naklonost javnosti i birača s obzirom da bi u tom slučaju trebao otići ministar Pavo Barišić, možda zajedno sa svojom kurikularnom reformom.
HNS bi tako preuzeo resor oko kojeg se u posljednje vrijeme vode najžešći politički i ideološki ratovi. A njime bi HNS pokrio cijelu ovu političku kaljužu koju je iskopao u zadnjih mjesec dana. Problem je samo u tome što upravo oni koji su bili najglasniji oko kurikularne reforme ne podržavaju ulazak u vladu s HDZ-om.
Podržavaju je oni ostali.
Neviđeni obrat
U svakom slučaju, ovakav obrat nikada nije bio viđen u hrvatskoj politici i teško da će nakon ovog obrata hrvatska politika ostati ista.
Bila je to najveća izdaja birača: stranka koja se dokopala Hrvatskog sabora i osvojila nezamislivih devet mandata na antihadezeovskoj platformi, sada je pretrčala u drugi tabor.
U tabor stranke koja je dvaput srušila svoju Vladu, dvaput u godinu dana izazvala političku krizu, štitila korupciju, klijentelizam, kriminal, širila svjetonazorske sukobe, poticala ideološke ratove. I u doslovno posljednji trenutak spasila HDZ od gubitka vlasti.
Ali dobro, to ide na dušu HNS-a. To je njegovo pravo, ako se odluka ljudi koji nemaju direktan izborni legitimitet od članova svoje stranke može uopće tako nazvati.
Nema legitimitet
Ipak, bilo bi lijepo od HNS-a da je nešto slično najavio u prošloj kampanji za parlamentarne izbore. Ili da je makar čekao da se raspišu novi parlamentarni izbori, na njih izašao samostalno, skupio mandata koliko ih može skupiti, vodio kampanju na ideji suradnje s desnicom, pa onda krenuo s HDZ-om.
Ovako, tražio je glasove antihadezeovskog biračkog tijela i onda te glasove prodao za tri fotelje. I za ostanak ovakvog HDZ-a na vlasti.
To je ovakvoj zatrovanog, kompromitiranoj političkoj sceni dalo novu dimenziju gađenja. Da ne kažemo smrada.
U čije ime je to HNS dao ruku HDZ-u? S kojim je to legitimitetom HNS odlučio da može sa svojih devet saborskih zastupnika izabranih na listi SDP-a i drugih stranaka pomoći HDZ-u da ostane na vlasti?
A što je s Marićem?
Skupa s HOS-ovom pločom u Jasenovcu, klerikalcima u obrazovanju, radikalima u parlamentu, prevarantima u Vladi...
Most je makar izašao samostalno na izbore pa onda podržao HDZ, zbog čega su glupi ispali samo neki njegovi birači. U slučaju HNS-a glup su ispali svi birači Narodne koalicije.
I zašto, kad smo već kod toga, ovaj isti HNS nije kao prvi uvjet za sklapanje koalicije s Andrejom Plenkovićem postavio odlazak Zdravka Marića iz Banskih dvora?
Sjetimo se, oni su bili ti koji su pokrenuli postupak opoziva ministra financija u Hrvatskom saboru zbog kojeg je Most izletio iz Vlade. A nakon što ga nisu izbacili iz Vlade, odlučili su mu se pridružiti u toj istoj Vladi.
I premijer Plenković odlučio ih je objeručke prihvatiti.
Zašto? Zato što je između dva partnera koji žele rušiti Zdravka Marića, Mosta i HNS-a, samo jedan želio hapšenje Ivice Todorića.
HNS nema s tim nikakvih problema.
Kako bilo, pohvalno je od HNS-a što je konačno dao za pravo svima onima koji su ga godinama optuživali za klijentelizam, tako da s te strane dilema više nikakvih neće biti. A i birači će napokon vidjeti o kakvoj se to stranci radi.
Problem je samo što bi ovo moglo nepovratno zgaditi i ono malo povjerenja koje građani imaju prema hrvatskoj politici.
Osim, naravno, ako Andrej Plenković ne otvori novo poglavlje ove farse i odbije HNS-ove uvjete za ulazak u Vladu. Ako ništa drugo, makar je uspio rasturiti još jednu oporbenu stranku prije nego što trijumfira na izborima.