Bio je to težak dan za Andreja Plenkovića. Prošla je ponoć i on je bezvoljno četkao zube prije spavanja. U ogledalu je promatrao svoje sve veće podočnjake. Ipak, bio je sretan. Završio je mukotrpne pregovore s Mostom. Dogovorili su uvjete i podijelili fotelje. Našli su pozicije za 784 člana Mosta, njihove obitelji, prijatelje, kumove... Smjestili su i Metkovku Mandu, zbog kojih su pregovori gotovo propali. Manda će biti na čelu nove Službe za motrenje s prozora Vlade, a u kojoj će se, zbog sigurnosno-strateškog značenja, otvoriti još radnih mjesta. Za mostovce, naravno.

Trgne ga vibriranje mobitela. Na ekranu poznat broj. Živio, Božo, počne Plenković, jesi skupio potpise? Ma skoro jesam, čulo se u slušalici, ali... Što ali, zapita Plenković. Pa Grmoja, odgovori Petrov. Kakav Grmoja, zagrmi budući mandatar, dali smo mu 16 funkcija. Da, ali nekih se i odrekao, uporan je Petrov, recimo one u Udruzi vegetarijanaca. Za tu funkciju čovjek mora biti vegetarijanac, odvrati Plenković, a Grmoja je prekjučer pola janjca sam pojeo.

Točno, odgovara Božo, ali jeo je i kapulu, što znači da je u duši vegetarijanac. Nastavi Petrov: Gledao je Grmoja sinoć utakmicu, pa želi biti izbornik. Kakav izbornik, upita Andrej. Pa nogometne reprezentacije, kaže Petrov. Ali tamo je Čačić, odgovori Plenković. Kakav Čačić, prekine ga Božo, pa on nije ni ušao u Sabor, njemu ni njegovi Varaždinci ne vjeruju!

Ma ne taj Čačić, počne objašnjavati Plenković, ali odluči prekinuti svađu. Dobro, nastavi, pitat ću u HNS-u što se može napraviti s tim. I dok je završavao rečenicu, Petrov počne vikati: Sad sam te otkrio, ipak nam radiš iza leđa i koaliraš s Vrdoljakom i HNS-om! Prekidam pregovore, reče Petrov i zalupi slušalicu.

A Plenković samo sjetno zapjeva: Vraćam se, Bruxellese, tebiiiii, tebi na obale Senne...