Prije koji tjedan Zagreb su okupirali jumbo plakati na kojima SDP poručuje: "Potrošio je (Bandić) 11 milijuna kuna za ukrasnu rasvjetu Domovinskog mosta. Tim novcem mogli smo urediti 135 dječjih igrališta".

A koliko su igrališta mogli urediti s 40 milijuna kuna koliko je SDP-ova vlada odlučila potrošiti na mobitele za državne i javne službenike? Neki su se već potrudili izračunati kako su dva puta mogli pokriti gubitak Grada Splita. Ili platiti pročistač na dubrovačkoj Ombli. Ili makar sagraditi neku školu.

Ali ne, radije su to potrošili na deset tisuća mobilnih uređaja. Pametnih, naravno. Kad to već nisu oni koji su u to ulazili. I koji su nedavno izdvojili 265 milijuna kuna za nabavu novih 1740 službenih automobila.

Koliko se dječjih igrališta, škola, vrtića moglo urediti za taj novac?

Da ne govorimo o tome da su upravo SDP-ova ministarstva prošle godine probila proračun i potrošila više nego što im je bilo dopušteno. Na što su potrošili? Na plaće, naravno. 

Možda ovo nekome zvuči kao jeftini populizam i demagogija. Ali SDP je prvi počeo. Prvi su Bandićevu rasvjetu, odobrenu od strane SDP-ove Gradske skupštine, krenuli populistički i demagoški pretvarati u dječja igrališta.

Sada po istom principu javnost ima pravo pitati zašto se u ovim teškim vremenima krenulo u nabavu novih sedam tisuća mobitela, pa još "pametnih i osjetljivih na dodir", s memorijom od 16 gigabajta i pregledom GSM karte - a pitanje je hoće li se ljudi u državnoj službi uopće znati njima služiti - i sve to u iznosu od 40 milijuna kuna.

Zanimljivo, istom onom iznosu koji je Vlada nedavnim rebalansom tako požrtvovno izdvojila za resor obrazovanja i znanosti.

Ministar Željko Jovanović poručio je prije kojih mjesec dana da bi tih 40 milijuna kuna "trebalo ušutkati kritičare koji na račun ovog ministarstva šalju negativne ocjene i poruke" i pohvalio se da "od predloženih 40 milijuna kuna najveći dio kolača ide akademskoj zajednici, koja je u posljednje vrijeme i jedan od najvećih kritičara rada ministarstva".

Tim postignućem kasnije se pohvalio i sam premijer Zoran Milanović. Kao da se radi o nekakvom spektakularnom, teškom mukom zarađenom, bolnim zahvatima izdvojenom novcu. 

A kad ono, isti novac izdvojio se za mobitele. Hvala bogu, pametne. 

S jednom malom, gotovo semantičkom razlikom: za znanost i obrazovanje izdvojeno "čak" 40 milijuna kuna više, a za mobitele "samo" 40 milijuna kuna. Bitno je samo da su oba iznosa uložena u pamet. 

Tko zna, možda ti pametni mobiteli malo poprave prosjek u državnim i javnim službama.