Tko kaže da ova država nema novca?
Korona nas je koštala 11 milijardi kuna iz državnog proračuna, kao i 15 posto pada BDP-a u drugom kvartalu.
Potres u Zagrebu stajao nas je 42 milijarde eura, a cijena obnove procjenjuje se u rasponu između 11,5 i 17 milijardi eura.
Gospodarstvo je na koljenima, financije u kolapsu, povratak na lanjsko, ionako kilavo ekonomsko stanje, očekuje se tek 2024. godine. Hrvatsku se navodi među europskim zemljama koje su najteže gospodarski pogođene pandemijom, a u Hrvatskom saboru vodi se rasprava tko će platiti posljedice potresa.
Jer nitko nema novca: ni građani, ni Grad Zagreb, ni država.
I ne zaboravimo dug bolnica prema veledrogerijama od tri milijarde kuna.
I ne zaboravimo da nas korupcija, prema nekim podacima, godišnje košta 13 posto BDP-a ili osam milijardi eura.
Lete, lete, avioni
Sve to, međutim, nije prepreka da Vlada uđe u proces nabavke vojnih zrakoplova. Kao što nije prepreka da Vlada uđe u četiri godine zakašnjele pregovore o preuzimanju udjela u INA-i, poduzeću i sektoru koji, po mišljenju stručnjaka, gubi na važnosti i utjecaju.
I kao što se sve to poklopilo s odustajanjem od teritorijalnog preustroja i ukidanja nepotrebnih općina i županija. Kao što se praktički ne dira u strukturu državnog proračuna, povlastice, uhljebe, klijentelizam... Za sve to ima novca.
Hrvatska, dakle, mora da je najbogatija država na svijetu. Koliko god bila pogođena pandemijama i prirodnim katastrofama, korupcijom i pljačkom, koliko god bila zaostala, nesposobna i nazadna, svejedno će pronaći novac za kupovinu 12 borbenih zrakoplova, za cijenu koja se još ne zna, ali se procjenjuje u milijardama.
"To je potez koji ima političku i financijsku težinu. Radi se o poslu većem od Pelješkog mosta", izjavio je jučer na N1 vojni analitičar Igor Tabak.
Tajming, međutim, nije mogao biti gori. Ali stvar je očito u prioritetima.
Što je država bez aviona?
Gospodarstvo, socijala, obnova, zapošljavanje, liječenje, životni standard, sve ono što je pogođeno zbivanjima u ovoj 2020. godini, sve ono za što se tvrdi da će se oporavljati godinama i o čemu nam ovisi egzistencija, stavljeno je u drugi plan.
Ili makar u istu razinu kao i potrebe za nabavkom ratnih zrakoplova i ispunjavanjem starog obećanja za preuzimanje udjela u Ini. Koje će, po mnogima, biti neisplativo i preskupo.
"Kako je Zakon o obnovi Zagreba sada složen, neprovediv je jer novca nema", kazao je jučer Miroslav Škoro, da bi skoro u istom dahu podržao kupnju aviona: "Hrvatskoj apsolutno trebaju borbeni avioni".
A što ako novca nema za sve? Koji su nam prioriteti?
"Apsolutni prioritet"
"Nabavka aviona ovoga trenutka apsolutni je prioritet", kazao je jučer SDP-ov Franko Vidović, predsjednik saborskog Odbora za obranu. "Mislim da se za određene stvari koje su od strateškog interesa za državu moraju naći novci".
Kao što se moraju naći novci i za obnovu Zagreba, i za pomoć gospodarstvu, i za pomoć građanima koji ostaju bez posla ili bez prihoda, i za pomoć bolnicama koje ostaju bez lijekova...
Ali Vlada nam govori kako za potres, koronu i ostale stvari nema novca, ali zato za avione mora biti novca. "Ako nećemo nadzirati nebo, more i tlo, postavlja se pitanje što mi doista jesmo", kaže Vidović.
A što mi doista jesmo, s razrušenim Zagrebom, razrušenom ekonomijom, razrušenim zdravstvenim sustavom, razrušenim proračunom, BDP-om?
Gornja Volta s avionima
Za Sovjetski Savez nekad se govorilo da je "Gornja Volta s atomskim bombama". Siromašna država s velikim nuklearnim potencijalom. Hrvatska se pretvara u nešto slično: osiromašenu i devastiranu državu s 12 borbenih zrakoplova.
Imat ćemo, kako se to lijepo voli reći, suverenitet u zraku, ali siromaštvo na terenu.
Ili možda nećemo? Možda smo doista toliko bogata država da možemo pokriti sve te troškove. Možemo ući u, kako reče Plenković, "kalkulirani rizik" s otvaranjem granica turistima i koronavirusu kako bismo spasili turizam od kojeg preživljavamo, samo da bismo namaknuli novac za kupovinu aviona.
I za korupciju, i za općinske uhljebe, i za proračunske parazite, i za hobotnice, i za nove automobile i plaće i mirovine povlaštenih. A možda nešto ostane i za potres i koronu i bolnice...