Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović stala je jučer pred novinare i poručila kako neće ići u Vukovar na prosvjed, uz ovakvo obrazloženje: "Znate da ne sudjelujem ni na kakvim prosvjedima".
Kako ne bismo znali.
Ona kampanja u šatoru u Savskoj, ono trčanje šatorašima nakon pobjede u izbornoj noći, bila je tek slučajnost, mala omaška koja se neće ponoviti.
Osoba koja je predsjedničku kampanju odradila u šatoru i Pantovčaka se dokopala upravo zahvaljujući prosvjedima branitelja pred Ministarstvom branitelja, kao i njihovu jurišu na Banske dvore, zahvaljujući plinskim bocama i politikantskim prijetnjama, sada nam želi reći kako mi "znamo da ona ne sudjeluje ni u kakvim prosvjedima".
Kao, to je općepoznata činjenica. O tome ptice na grani pjevaju. To je u tvrdoj stini uklesano. Da Kolinda Grabar Kitarović ne sudjeluje ni u kakvim prosvjedima.
Ne, ona ih samo ohrabruje, podržava, pozdravlja i slavi te redovito posjećuje.
Uglavnom, bilo je to baš, onako, trumpovski. Gotovo na tragu famozne "jogurt revolucije".
"Ne unosi zabludu"
Pa ipak, nije to bio vrhunac predsjedničina jučerašnjeg nastupa.
Nije samo tradicionalan nedolazak na prosvjede jedini razlog zbog kojeg predsjednica ne ide u Vukovar kako bi bila sa svojim narodom i braniteljima i biračima i glasačima, a bogami i svojom frakcijom u HDZ-u.
Ima i ovaj: "Ne želim unositi dodatnu zabludu, niti stati na ničiju stranu".
Zar ovdje postoje strane? Šteta što nam predsjednica toliko posvećena zajedništvu nije objasnila o kakvim stranama se ovdje radi.
Zar je moguće da se na pitanju progona ratnih zločinaca u Hrvatskoj formiraju neke "strane"? Zar Kolinda želi reći da u HDZ-u postoje "strane"? Jedna gradonačelnika Ivana Penave i druga predsjednika Andreja Plenkovića?
To nam predsjednica nije najavila kad je obećavala Zajedništvo. A sad više ne znamo na čijoj strani to zajedništvo leži.
I drugo, otkad to Kolindu Grabar Kitarović smeta postavljanje na nečiju stranu?
Oba su pala
Famozni šatoraši svrstali su se na stranu HDZ-a u operaciji rušenja Ive Josipovića i Zorana Milanovića. Sjećate se parole "Oba su pala i oba će pasti"? E pa pored te parole Kolinda je prolazila kad god je jurila šatorašima u zagrljaj. I prije i nakon pobjede.
Jasno je bilo na čijoj su strani bili tadašnji prosvjednici. Zašto budućoj predsjednici tada nije smetalo svrstavanje, a sada najednom ima s njim problema?
Kolindina obrazloženja nisu dvoličnija od, recimo, izjave Josipa Đakića kako je prosvjed u Vukovaru "politiziran" ili Pavla Miljavca koji se slaže da bi trebalo pritisnuti institucije, "ali ne tako velikim skupom". "Netko to sve mora platiti", veli Miljavac.
I sve to nakon 555 dana prosvjeda šatoraša u Zagrebu.
Točno je, kao predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović ne bi se trebala svrstavati ni na čiju stranu. Ali to je u dosadašnjem mandatu nije previše sprječavalo, svrstavala se kad god joj je to politički odgovaralo.
I uostalom, na svrstavanju je izborila predsjednički mandat. Bilo bi dobro da ostane dosljedna.
Tajna neutralnosti
Nije, međutim, teško otkriti u čemu je tajna Kolindine novoprobuđene neutralnosti. Nije stvar u tome da se ona ne želi svrstavati na strane, ona jednostavno ne želi odabrati gubitničku stranu. A to je, po svemu sudeći, ipak ona Penavina, odnosno Brkićeva, odnosno desničarska, odnosno ona od koje su digli ruke i Hvidra i Generalski zbor.
Kolinda nije dogurala dovde tako što se svrstavala uz gubitnike. I zato je ovu gužvu oko Vukovara - pa i oko afere SMS za koju tvrdi da nije u njezinoj nadležnosti - odlučila odsjediti na klupi za rezerve, izigravajući državnicu koja mudro donosi odluke.
Iako zapravo tek politikantski bira svoje bitke.
Ona voli biti uz pobjednike, a u ovom rusvaju oko Vukovara, ali i progona kumova i prostitutki, Andrej Plenković odnosi prevagu.
Tko zna, možda će već sutra biti više sreće.