I najmrzovoljnija osoba može doživjeti promjenu u raspoloženju kad se pred njom nađe netko s ljubaznim pristupom. Doživjela sam takvu situaciju već puno puta i moram priznati da to zna biti i komično i tragično. Ne mogu vjerovati da netko, tko je na prvi pogled bio iznimno mrzovoljan ili na neki drugi način negativan, nakon doživljene ljubaznosti uspijeva promijeniti izraz lica, ton glasa pa čak i uputiti lijepu riječ.
Koliko znači doprijeti do nečije nutrine? Ne znamo što ta osoba nosi u sebi, kako svjesnog tako i nesvjesnog. No, što mi radimo kad se nađemo u situaciji susreta s osobom koja – najblaže rečeno – ima loš dan? Najčešće reagiramo isto tako negativno, zamjeramo joj i osuđujemo. U stanju smo se i naljutiti na takvu osobu. A što možemo napraviti? Puno toga – malim znakom pažnje zvanim ljubaznost.
Ljudi nose svašta u sebi, i ljubav i frustracije. Zašto im ne bismo pomogli probuditi onu pozitivnu stranu u njima, koju je okupirala negativa, nezadovoljstvo i frustriranost? Zašto ih ne bismo podsjetili na to? Zašto im ne bismo pokazali da, unatoč svemu, i dalje vidimo dobro u njima. Da ih i dalje gledamo na ljudski način, a ne onaj pun prijezira?
Budi ljubazan prema svima – jer svako koga sretneš vodi bitku o kojoj ti ništa ne znaš.
- Ian Maclaren
I zato, mogu samo zaključiti da, kamo god da krenula, nije na odmet jednostavno biti ljubazna! Jedan običan osmjeh, kompliment ili riječ hvala nekome će učiniti čuda u životu, dati vjetar u leđa, pokrenuti ga, uljepšati dan. Nezamislivo je koliko to nekoga može pokrenuti.
Teško je zamisliti kakva priča nečijeg života se može pokrenuti jednim komplimentom, koliko daleko taj osmjeh s mog lica može putovati i koje sve osobe može nastaviti doticati. Osmijeh, kompliment i zahvalnost mi nekako prvi padaju napamet, no ako pustim mašti na volju može se naći još puno drugih načina.
Priča o čovjeku koji je htio podijeliti kruh
Nedavno sam naišla na status jednog čovjeka na Facebooku o njegovoj namjeri da s nekime podijeli kruh. Zapravo, htio je kupiti pola kruha za večeru, ali je morao kupiti cijeli, radi takvog poslovanja pekare. On je zatražio cijeli kruh i pitao mogu li ga razrezati na pola i dati nekome za kasnije. No, rekli su mu da oni tako ne rade.
I tako je čovjek kupio cijeli kruh i razmišljao kako je to njemu previše, a nekome bi dobro došao. Na putu doma ugledao je čovjeka koji pretražuje kante za smeće te je došao do njega i pitao ga bi li podijelio kruh s njime? Na trenutak ga je taj čovjek pogledao malo čudno i iznenađeno. Nakon toga se osmjehnuo i rekao – hvala ti mladiću!
Eto, za samo par kuna.
Ovo je samo jedna od priča, a načina je bezbroj. Neovisno o tome sretnemo li neku nabrijanu osobu kojoj smo stali na žulj ili onako općenito, dobra djela se mogu primijeniti uvijek. Recimo, mogu krenuti od nekoga meni bliskog… Mogu sestri, roditeljima ili prijatelju poslati poruku s riječima kojima ih podsjećam na njihove uspjehe, kojima ih ohrabrujem da prođu kroz neku trenutno tešku situaciju ili da ih podsjetim na neke dobre zajedničke trenutke.
Postoji bezbroj jednostavnih i besplatnih stvari, mnoge od njih su banalno jednostavne. Pa tako mogu, recimo, napisati inspiracijsku poruku i staviti u knjigu iz knjižnice, tko god da će ju čitati sigurno će se osjećati ljepše.
Mogu napisati pozitivan review za restoran koji mi se sviđa ili preporuku za kolegu na LinkedInu, donirati odjeću, novac ili hranu, volontirati, pomoći nekome da prijeđe cestu, pridržati vrata onome tko je iza mene, pokloniti knjigu koju sam pročitala i više ju ne koristim.
Mogu posvetiti pažnju svojoj biljci, biti uz nju, reći joj nešto toplo. Mogu prošetati psa onda kada je njemu najpotrebnije, umjesto kada je meni najzgodnije.
Mogu inspirirati nekoga online.
Mogu širiti samo dobre vijesti.
A kada me napadne onaj glas koji me iznutra obeshrabruje – mogu samoj sebi reći nešto pozitivno – i ja zaslužujem ljubaznost!
Ako mi se netko želi odužiti za to što sam napravila za njega – mogu ga zatražiti da šalje dalje!
Poanta je suosjećati s drugim živim bićima (a i stvarima).
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Moje ime je Slavenka Đikić i autorica sam tekstova i ilustracija na blogu 'Knjiga Inspiracija'. Mjesto je to na kojem uvijek možeš pronaći nešto što će te potaknuti, pokrenuti, ohrabriti ili inspirirati. Možda baš ovdje pronađeš onu točku na i koja bi mogla zaokružiti neku tvoju priču. Pratiti me možete i na Facebooku.