Polazna točka svih tih tehnika je upravo da se osjećamo dobro, da budemo ok sa sobom, a na kraju nas dovode u stanje u kojem se zapravo ne prihvaćamo. Pitate se kakve veze s time imaju pojmovi okness, metta i mindfulness? Čitajte u nastavku ...

Okness

Okness je pojam koji se veže uz prihvaćanje činjenice da će život uvijek biti nesavršen, da ćemo se uvijek morati suočavati s lošim stvarima i lošim ljudima. Najvažnije je biti u stanju prihvatiti to, umjesto boriti se protiv toga. Prihvatiti da život nije savršen i osjećati se ok s time.

Biti ok sa sobom znači da što god da mi se dešavalo, kako god da se osjećam, koja god stanja da imam u sebi - da ih za početak prihvatim da su tu. Da budem ok s time. Da, za promjenu, budem s njima. Biti ok sa sobom ne znači da je sve super savršeno i posloženo. Biti ok sa sobom znači da sam ok sa time kako je. Da sam ok sa i svim stanjima koja nisu nužno pozitivna. No, to ne znači biti pasivan i prepustiti se... Pa što bude. To nikako ne znači da se s time ne treba suočiti.

Mindfulness

Mindfulness ili pomnost je stanje aktivne i otvorene namjere u sadašnjem trenutku. Kroz pomnost možeš promatrati svoje misli i osjećaje sa udaljenosti i bez prosuđivanja jesu li one dobre ili loše. Umjesto da puštaš da život prolazi mimo tebe, pomnost znači živjeti u trenutku.

Prošle godine sam uspjela naići na nešto što me poprilično opustilo. U to vrijeme išla sam na jogu u jednom od centara u kojem su se održavale razne radionice i druga događanja. Pa tako i mindfulness meditacija (povezana sa metta meditacijom). Ono što mi je bilo otkriće je kad sam čula voditelja kako nam govori da prihvatimo sve što je u nama. Svako stanje, fizičko i mentalno. I ljutnju i tugu i stres… Ali i bol u leđima ili želucu ili palcu. Da sve to skupa lijepo zagrlimo i dopustimo da bude tu. Drugim riječima, da se ne opiremo onome što ionako postoji. To što mi želimo da to stanje nestane, to ga neće ujedno i otjerati. Naprotiv. To stanje će još više bujati.

Nije nam govorio da ne mislimo o ničemu, nije nas poticao da budemo bolji, ovakvi ili onakvi, nije nas 'motivirao' da promijenimo ovo ili ono... Jednostavno nas je podržao u svemu u čemu jesmo. Pomagao nam je da prihvatimo sve to što je bilo u nama, svako stanje, sve misli, sve osjećaje i da to sve skupa sagledamo, ali da se na to ne vežemo. Da to sagledamo bez osuđivanja.

U meditacijskoj praksi “Metta” razvijamo osjećanje dobrohotne ljubavi za sebe i druge dok u meditaciji “Mindfulness” učimo kako se nositi sa senzacijama, mislima i emocijama na način koji nas vodi smislenom i radosnom životu. - Apolon centar 

Dakle, na ovoj meditaciji sam se, osim pojma mindfulness, odnosno pomnost, susrela i sa pojmom metta. Što je sad to i zašto to spominjem?

Metta

Metta je, prije svega, dobrohotna, bezuvjetna ljubav. U metta meditaciji fokusiramo se na neko biće koje u nam budi tu bezuvjetnu ljubav, bilo koje biće - osoba koja nam je posebno draga, dijete ili kućni ljubimac ili biljka... Bilo tko ili što u nama pobuđuje tu čistu ljubav. Kada osjetimo u sebi, odnosno u svom srcu tu ljubav, kada pobudimo tu ljubav unutar sebe - tada nastojimo taj osjećaj zadržati te s jednakom tom ljubavi pristupiti sebi, s tim istim osjećajem pomaziti sebe. Pa onda ljude oko sebe, u svojoj bližoj okolini, gradu, državi, i u konačnici planeti Zemlji.

Metta meditacijom aktiviramo ljubav, tako da prihvaćamo i razumijemo sebe same takvima kakvi jesmo, ali i ostala bića koja žive oko nas. Složit ćete se da nama generalno upravlja nezadovoljstvo, neispunjenost, strah, zavist... Rijetko kada ljubav, rijetko kada razumijevanje i prihvaćanje. Rijetko kada se sjetimo, a kamoli uspijemo istinski i od srca zaželjeti ljudima nešto dobro.

Mnoge situacije se čine kao problemi koji nam mogu izgledati nerješivo, a mnoga stanja koja su u nama i okolnosti koje nas zadese mogu nam izgledati kao nepoželjne. Metta praksa, odnosno meditiranje na ljubav pomaže nam da prihvatimo ta stanja i okolnosti.

‘Metta’ je praksa afirmiranja dobrodušnosti, dobre volje, ljubaznosti, ljubavi, dobrih želja. Njeguje dobronamjernost, suosjećanje i razumijevanje prema sebi i svim živim bićima. Prakticiramo je na način da svoje misli i emocije usmjerimo na objekt koji u nama budi ljubav i sreću. Kontempliramo na pozitivne karakteristike dragih ljudi, životinja ili pojavnosti kako bismo razvili plemenita stanja u svojem srcu. - Udahni.com

Može li se biti ok sa sobom uz pozitivne afirmacije?

Pozitivne afirmacije, kartice, citati, poruke… Vizualizacije … Savjeti kako živjeti ispunjen život. Generalno, nema ničeg lošeg u tome. Što više pozitive, to bolje, zar ne? Ili ipak ne? Sve te pozitivne afirmacije indirektno šalju mozgu informaciju da ovako kako je sada nije dovoljno dobro. Radi toga moramo stalno mantrati neke pozitivne citate kako bi postalo bolje.

S druge strane, da nije bilo tih pozitivnih poruka tko zna kad bih se i ja pokrenula? Mnoge od njih su me zaista inspirirale. Gdje je onda granica? Sve skupa mi se čini kao da ljudi žele samo brijati dobro, kao da žele preskočiti ili zaobići onaj dio sebe koji im se baš i ne sviđa. Ali i taj dio nas je dio nas. I negativne okolnosti koje imamo u životu su dio naših sveukupnih okolnosti.

Ono što sam htjela reći ovim postom je važnost toga da budemo ok sa sobom. Da se nosimo sa svojim stanjima. I pri tome ostanemo pozitivni. Smatram da je ovo iznimno važno za naglasiti jer internet vrvi motivacijskim porukama koje vrlo lako mogu imati kontra učinak iz razloga što mi se čini da im ljudi krivo pristupaju. Motivacijske poruke same po sebi nisu loše. Ako ništa drugo - pozitivne su, a toga nam kronično nedostaje u moru informacija koje dopiru do nas sa svih strana. No, ne treba zaboraviti prigrliti i sve nesavršenosti koje su u nama i oko nas.

Smatram da pozitivne poruke mogu imati pozitivan utjecaj na ljude. Ali pozitivno je i da prihvatim i  sve svoje osjećaje, misli, stanja i situacije koje su možda i negativne.

Iskrenu pozitivnu poruku šaljem samoj sebi onda kad sam ok i sa svojom pozitivom i i sa svojom negativom. To je pravo pozitivno stanje. Ne mora uvijek sve biti pozitivno da bi bilo pozitivno. Što god da se dešavalo u meni i oko mene, to je sve okness.

Metta i mindfulness meditacija ne stavlja naglasak na meditaciju. Ali je odlična polazna točka za krenuti meditirati, po meni. Ovaj post ne pišem zbog meditacije, nego zbog poruke koju želim reći.

Smatram da je u svijetu prisutno previše otuđenosti, bojimo se uspostaviti kontakt s drugim bićima (ali onaj pravi iskreni i dobronamjerni kontakt, ne mislim na poluglupava druženja), izbjegavamo pogledati ljude u oči, samo žurimo... Nedostaje nam tolerancije, prihvaćanja, suosjećanja, razumijevanja za druge. Radi toga dolazi do izostanka pomaganja, brige o drugima jer samo mislimo na sebe i o tome kako se što više nabrijati na pozitivu, kako bi nam bilo što bolje.

Probajte meditirati na bezuvjetnu ljubav i vidjet ćete koliko ćete suosjećanja razviti u sebi prema drugima, ali i prema sebi. Ispod teksta se nalazi link na jednu od vođenih metta meditacija i svakako bih vam preporučila da se opustite i probate, ako već niste. 

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Moje ime je Slavenka Đikić i autorica sam tekstova i ilustracija na blogu 'Knjiga Inspiracija'. Mjesto je to na kojem uvijek možeš pronaći nešto što će te potaknuti, pokrenuti, ohrabriti ili inspirirati. Možda baš ovdje pronađeš onu točku na i koja bi mogla zaokružiti neku tvoju priču. Pratiti me možete i na Facebooku.