Svatko od nas se bar jednom u životu susreo s parazitima. I pritom ne mislim na organizme koji se hrane na račun drugog organizma (nazvanog domaćin) u toku dužeg vremenskog perioda ( google definicija, naravno). Mislim na ljude koji se ponašaju kao ti organizmi.

Paraziti su obično ljudi koji su već neko vrijeme u vašim životima, ali su uspijevali prikriti svoju pravu prirodu kako bi zadobili vaše povjerenje, a samim time i pogodno tlo za parazitiranje.

Jednom kad si upleten u mrežu parazita nije se lako izvući. Parazitski supermen plete mrežu. To su oni ljudi koji od svog života apsolutno ništa ne rade već konstantno smišljaju razloge zašto im ne ide u životu, a nikad razlog ne traže u sebi. Uvijek je netko drugi kriv ili im jednostavno horoskop piše tako tužne priče da se jednostavno ne znaju iskoprcati. Ili te barem u to uvjere.

Ti ako si naivna budala, kao što većina nas ipak jest – povjerovat ćeš u sve priče. Gledat ćete parazita kao nekoga kome sve ide nizbrdo u životu jer jednostavno nemaju sreće kao i vi. Nebitno što vi možda i niste sretni, ali njima je uvijek gore. Oni će vas uvjeriti kako je vama super, a njima loše.

I to neće napraviti kako bi se vi osjećali bolje i ponosno što ste uspjeli nego kako bi kod vas izazvali osjećaj grižnje savjesti što koegzistirate u istom univerzumu s nekim kome život nije tako dobro posložio karte.

Kad se uvuku u sve pore života svojeg domaćina kreće sisanje. Posao je nemoguće naći jer jadnog malog parazitića nitko ne razumije. On je doktor svog posla i on sve zna, ali onaj koji ga treba zaposliti jednostavno nije dorastao njegovoj superiornosti. Ne može pronaći pravu ljubav jer ga svaka napusti kad shvati da je on nesretnik od rođenja, a nije Zlatko Pejaković. Ne radi apsolutno niti jednu stvar da svoje stanje promijeni jer ništa nema smisla, njega nitko ne razumije.

Ti si uvijek onaj koji je sve dobio i kojem ide savršeno u životu. Počne ti bit žao. Nije ti žao tvojih gomilu sati truda i krvarenja da bi postigao to što imaš, nije ti žao rada na sebi da bi došao do razine da pogledom u ogledalo osjetiš ponos, a ne razočaranje. Nije ti ni minimalno žao svih nedaća koje si ti prošao grebući rukama i nogama da dođeš gdje jesi. Ne, tebi je žao malog parazita koji prstom nije maknuo da bi poboljšao svoj život.

Žao ti je onog koji svu svoju snagu, energiju i eventualni talent troši u izmišljanje priča zašto mu loše ide. I malo po malo taj parazit počne sisati svu energiju koju imaš. Jer pod pretpostavkom da si imalo čovjek, nečija tužna priča te na nekoj razini ipak pogodi. Trudiš se pomoći savjetom, idejom. Nekad ti savjeti upale, nekad ne. Ali ako vidiš da se osoba koja prima savjete trudi promijeniti to što ih muči, nekako imaš osjećaj sreće i zadovoljstva što si u tome sudjelovao. Ali kad osoba ne želi apsolutno ništa mijenjati, a od tebe očekuje da ćeš nekim čarobnim štapićem riješiti sve njihove probleme, onda sve postaje naporno i crpi energiju.

E sad, mene u principu nikad nisu čudili paraziti. Toga je uvijek bilo i uvijek će biti. Ali uvijek iznova iznenadim sebe i čudim se svima ostalima kako se zapravo lako riješiti takvih ljudi, a toliko često odabiremo onaj daleko teži i duži put da napravimo ono što smo trebali u samom početku. Jer kao svi smo mi dobri ljudi pa ne možemo otkačiti nekoga kome smo potrebni. I to su floskule koje si stalno ponavljamo.

Međutim, biti dobar ne znači da moraš biti glup koliko god tko tvrdio da je između te dvije stvari znak jednakosti. Kad osoba ne želi mijenjati samog sebe i napraviti sve što je u njenoj moći da si popravi život, tu više čak ni čarobni štapić ne može previše pomoći.

Život je i tako pun svakakvih vrsti stresa i problema da bi se zamarali s nekime čiji je cilj isključivo sebe prikazati kao žrtvu bez trunke truda da to promijeni. Kad te krpelj napadne i krene sisati krv pustit ćeš da samo do onog trena dok ga ne primijetiš. Kad ga primijetiš naći ćeš sto načina da ga ukloniš, a ako ne znaš sam potražit ćeš pomoć doktora. Ali u svakom slučaju ćeš ga odmah eliminirati jer ti jednostavno šteti.

E, isto tako se treba ponašati i s parazitima u životu. Od njih apsolutno ništa dobro u životu ne možeš dobiti, a možeš izgubiti puno. Gubiš vrijeme, energiju i pozitivnost koja je danas u svijetu milijuna negativnih vijesti kojima smo svakog dana izloženi ekstremno bitna. Je li sebično eliminirati parazita samo kako bi se mi sami bolje osjećali? Apsolutno jest! Ali, sebičan je i parazit. Sebičan je i krpelj.

Krpelju isto dozvoliš mali period da ti siše krv, ali ga onda odstraniš. Parazitu isto možeš dozvoliti određeno vrijeme da ti siše energiju tek toliko da zadovoljiš svoju potrebnu dozu nesebičnosti i nerazmišljanja o samom sebi. Ali onda ga treba sebično izbaciti iz života kako bi nesebičnost bila spremna za one koji će djelić iste i vratiti. I zato, ne dozvolite ljudima u vašim životima da postanu paraziti. Eliminirajte ih u startu, za drugo i nisu...

O autoru:

Volim pisanje, fotografiju, pjesmu, 'sve što vole mladi'... Svoje misli često pretočim u tekst i nadam se da će se dio tih misli svidjeti i vama koji ih čitate... 

Pratiti me možete na Facebooku i na Instagramu.