Put u pakao popločen je dobrim namjerama. Nema prikladnije poslovice za opis onoga što se događa s Uredbom o zaštiti osobnih podataka (GDPR), koja se skoro godinu dana primjenjuje u Hrvatskoj. Uredba je trebala pomoći da vlast i tvrtke zaštite podatke građana, ali vlast i tvrtke to su preokrenule u zaštitu sebe. Izjava Josipe Rimac, državne tajnice u Ministarstvu uprave, da se “nevažeće potpise za referendum može provjeriti samo uz suglasnost osobe koja je dala potpis” samo je vrhunac te sante apsurda.
Pa ako je netko mrtav ili beba, treba potpisati da se njegov potpis provjeri. Demokratsko izjašnjavanje i kontrola su tako dotjerane do svoje groteske. Ali nije to prvi put da državne institucije tumače GDPR kao štit od bilo kakve kritike. Iako smo imali pravomoćnu presudu sa svim podacima, HZZO je odbio bilo što komentirati pravdajući se zaštitom osobnih podataka.
HZMO je iskoristio uredbu da javnosti ne pojasni zašto umirovljenik šest mjeseci čeka da dobije mirovinu iako je sve papire uredno predao. Kad nekoj instituciji pošaljete upit o tome prema kojim je kriterijima zaposlen XY u javnoj službi, opet je uredba prepreka za odgovor. Pa oni sa stranačkim iskaznicama dobivaju radna mjesta s manje kontrole.
I HDZ je koristio obrazac koji su mu napravili stručnjaci pa su članovima poručili da bez suglasnosti stranke ne mogu ni svjedočiti na sudu, u policiji, u institucijama…
Ispričali su se i povukli izjavu, ali i to je dokaz kako je zaštita građana otišla u svoju suprotnost. Obrazac za HDZ preuzet je iz korporativnog sektora. A jedna tvrtka je GDPR iskoristila da kontrolira kamere i lokacije na službenim mobitelima zaposlenika. Navodno da ne bi slikali i koristili podatke korisnika, ali je jasno da u biti teško krše privatnost svojih zaposlenika!
Birokratizirani sustav poput hrvatskog, prepun rupa i različitih tumačenja prava, zato je idealan da sustav svaki zakon preokrene u svoju korist. A oni koje je zakon trebao štititi opet izvuku deblji kraj.