Ljudi, griješio sam. Počeo sam sumnjati u vašu razboritost i zbog toga se ispričavam. Pomislio sam da vi, narod, ne znate prepoznati one koji su spremni danonoćno krvariti za ovu zemlju i, bez traženja privilegija i odličja, dovesti je na pravi put prosperitera i bolje budućnosti. Sve to za nas i našu djecu. I onda mi je laknulo. Vidjeh rezultate zadnje ankete popularnosti političkih stranaka prema kojima SDP, predvođen Zoranom Milanovićem, grabi prema izbornoj pobjedi. 

Ljudi su očito (ponovno i napokon) prepoznali pravu vrijednost. Jer pobijedi li Milanović, skače BDP, u stopu ga prati kreditni rejting, strani investitori čekaju na granicama, nezaposlenost nestaje, turizam cvjeta, poljoprivreda buja, industrija se diže iz samrtne postelje, naši mladi koji su zadnjih godina glavom bez obzira odlazili u inozemstvo vraćaju doma, Norvežani dolaze gledati kako je uspješan naš obrazovni sustav, novac iz švicarskih banaka kreće put Hrvatske... Jedina tužna bit će Angela Merkel, koja će ostati bez pozicije liderice EU zato što će ta čast pripasti našem Zoranu. 

U Vladu će napokon zasjesti oni koji znaju, hoće i mogu. Prije svih Gordan Maras i Branko Grčić, ali i ostali narodni heroji poput Ranka Ostojića, Arsena Bauka i Milanke Opačić. Molim se da bude mjesta i za prekaljene znalce poput Peđe Grbina i Nenada Stazića. A bit će bolje i nama, običnoj raji. No za to će se trebati malo i pomučiti - na vrijeme se upisati u SDP, noću lijepiti predizborne plakate, a danju klicati i pljeskati voljenom Zoranu na predizbornim skupovima. Nakon toga (i pobjede) najbolje među nama čekat će radna mjesta u državnoj službi, a one koji su naj-naj i besplatan prijevoz državnim letjelicama na željenu destinaciju. Kako bi rekli susjedi: cvetat će cveće i u naše preduzeće!