'Ajmo prvo jedan pljesak za ministra Željka Jovanovića.
Nije mu trebalo više od 24 sata kako bi shvatio da možda baš i nije u redu da se ministri voze u autima vrijednim 640 tisuća kuna, kako bi iznenada postao svjestan nezaposlenosti i dubokih socijalnih problema, kako bi zaključio da ne želi ispasti bahat i socijalno neosjetljiv, a naročito ne "glavni negativac" zbog "nepotrebne i nepromišljene" izjave o kočiji.
Kaže da je za sve to kriv njegov temperament i on se zbog svega toga javno ispričava.
Promptno je javio Uredu za javnu nabavu da promijene narudžbu. Sad ipak ne bi ovu (naj)gornju srednju klasu Audija koju je naručio prije godinu dana, sad su mu ipak dobri škoda ili Passat.
Kočiju nije spominjao.
Po pravilima službe
Dakle, bravo za ministra. Shvatio je grešku, poklopio se ušima, ispričao se građanima, prihvatio kritiku javnosti, čak se i javno pohvalio podrškom kolega ministara. Sve po pravilima PR službe.
Gotovo možemo zamisliti kako je to izgledalo. Jovanović je nazvao gospodina Jankovića u javnu nabavu i rekao nešto otprilike ovako: "Znate onaj Audi koji sam naručio nedavno, onaj s ful opremom i 300 konja? E pa sad bih ga ipak otkazao. Napali su me sad novinari na presici, ispreskakali na mrtvo ime, optužili da sam ovakav i onakav, pa dajte ipak neki jeftiniji auto. Ali s ful opremom, nemojte se zezati. I nikakva kočija ne dolazi u obzir".
Kako shvatiti tu naknadnu pamet Željka Jovanovića?
Poniznost ili licemjerje?
Koliko god je lijepo vidjeti poniznog ministra kako se ispričava zbog bahatosti i povija pod pritiskom javnosti, ipak se valja zapitati kako bi tekao misaoni proces ministra Jovanovića da se nije našao na udaru javnosti?
Dan ranije bahato je tvrdio da ne može valjda dolaziti kočijom na posao, pa je valjda normalno da će nabaviti Audi od 640 tisuća kuna. Uostalom, upravo takvu narudžbu je poslao Uredu za javnu nabavu.Kao što je to učinila i Vlada, ona čiji predsjednik veli da pojma nema kakva vozila nabavlja Ured za javnu nabavu.
Sada se, pak, ministar obrazovanja posipa pepelom i govori nešto o tome da na posao može doći tramvajem ili biciklom. A što je s kočijom? Kojem Jovanoviću trebamo vjerovati: onom kojem jučer nije dobra kočija ili onom kojem su danas dobri tramvaj i bicikl?
Kako god okrenuli, isprika je neiskrena.
Podrška ministara
Da ga nisu napali novinari, Jovanović bi uredno sjeo u novi Audi i ne bi mu palo na pamet da to možda nije u redu. Da je to neprimjereno u ovoj socijalnoj krizi. Da je to preskupo i prebahato. Da možda ružno izgleda da ministar koji učiteljima ne plaća prijevoz, kupuje sebi luksuzni Audi.
Jer, ponovimo, ministarstvo je upravo taj model naručilo za svog šefa. Ne škodu ili Passat. Ili nedajbože kočiju.
Ovako, prekasno se predomislio. Premijer je rekao da se natječaj ne poništava. Jovanoviću stoga ne preostaje ništa drugo nego da podnese ostavku jer ga Milanović tjera da se vozi u Audiju 3.0 TDI quattro.
Osim toga, zanimljivo je i da nas Jovanović obavještava kako je "razgovarao s nekim kolegama ministrima i dobio njihovu podršku". Za što? Za to da se i oni odreknu svojih limuzina? Ili za to da se iščupa iz dreka u koji se sam uvalio? Kako bi, zapravo, tekao misaoni proces ministra Jovanovića da nije dobio podršku kolega ministara? Bojimo se i pomisliti.
Dakle, nakon pljeska za Jovanovića i njegovu naknadnu pamet, sačuvajmo poneki aplauz i za njegove kolege ministre da se povedu za njegovim primjerom.
Pa da možda shvate kako nisu jedini koji "žive na minimalcu".