U predsjedničkoj kampanji Kolinda Grabar Kitarović hvalila se odlascima u crkvu, pa čak i jednom prilikom vodila molitvu s oltara.
Prilikom imenovanja novog mandatara Vlade kao prva i najvažnija plasirala se informacija o tome da je praktični vjernik koji redovito odlazi u crkvu, o čemu su svjedočile i broje fotografije.
Vođa Domoljubne koalicije Tomislav Karamarko nedavno je kao posebno važnom apostrofirao činjenicu da su "konačno na vlasti ljudi koji se znaju prekrižiti", a prije par dana javno je pozvao članove svoje stranke da se "svako jutro pomole za Domovinu. "Jedan Očenaš i bit ćemo puno sretniji", kazao je Karamarko.
Božo Petrov hvalio se prijateljskim odnosom sa svećenicima, biskup Košić je blagoslovio prostorije ministarstva branitelja, a ministrica socijalne skrbi, inače bivša časna sestra, poručila je kako nas "jedino Božja snaga i pomoć mogu izvući iz svega".
I kad se sve to stavi na hrpu, ne treba uopće čuditi da se na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja našla osoba koja nije samo praktični vjernik, već i koja je u svom znanstvenom radu o Ruđeru Boškoviću, objavljenom prije četiri godine u teološkom časopisu, bavila pitanjem "inteligentnog dizajna", odnosno relativiziranjem teorije evolucije koja ostavlja prostor za djelovanje Boga.
Štoviše, to se činilo obaveznim.
Okviri evolucije
I dok znanstvenici tvrde kako je riječ o filozofski neuspjelom radu čiji dijelovi su ovih dana osvanuli u medijima, ministar Predrag Šustar poručuje da je više nego spreman za raspravu o "okvirima evolucije".
No bez obzira na sve, u ovom trenutku dovoljno je znakovita činjenica da se na čelu resora znanosti i obrazovanja u ovoj Vladi našla upravo osoba koja se bavi okvirima evolucije i preko Ruđera Boškovića koketira s idejom Boga kao kreatora svijeta.
Ta teorija sve je popularnija među američkim konzervativcima, u Irskim osnovnim školama još uvijek dominira učenje o Bogu kao stvoritelju svijeta, a sada je Hrvatska dobila ministra koji ima "otvoreni pogled na evoluciju", pogled koji seže sve do Boga.
A taj ministar, posve logično, imenovan je u Vladu koja svako jutro moli Očenaš, blagoslovi ministarstva i uzda se u Božju pomoć.
To ne može biti slučajno.
Pradjed nije majmun
Prije dvanaest godina srpska ministrica prosvjete bila je prisiljena dati ostavku nakon što je iz nastavnog programa za osmi razred osnovne škole izbacila Darwinovu teoriju evolucije i javno poručila kako "nikada neće prihvatiti tvrdnju da joj je pradjed bio majmun".
Predrag Šustar nije otišao toliko daleko, vjerojatno niti neće.
Ali već sama činjenica da kao znanstvenik pokazuje sklonost tematici koja je usko povezana s njegovom ulogom praktičnog vjernika, pruža ohrabrenje i pravo javnosti svim teorijama koje zadiru u teološka, a ne znanstvena tumačenja.
Naravno, ministar Šustar ima pravo vjerovati u što god hoće. Ili ne mora vjerovati ni u što.
Kao što ministrica Bernardica može vjerovati da bez Boga ne može napraviti ništa, a ministar Mijo Crnoja da će mu blagoslivanje Ministarstva pomoći da se dulje od šest dana zadrži u fotelji ministra.
I ne bi bio toliki problem da se Šustar, kao znanstvenik koji odgovore o evoluciji traži u Bogu, zatekao na čelu, primjerice, resora graditeljstva ili okoliša.
Lustracija i evolucija
Ali kad se ljudi s ovakvim stavovima nađu na čelu resora obrazovanja i znanosti, onda je vrijeme da se javnost zapita hoće li i teorija evolucije biti tema najavljenih reformi ove Vlade.
Zajedno s lustracijom, neprofitnim medijima, nepoćudnim manjinama i dijeljenjem blagoslova po Banskim dvorima.
Postoji realna mogućnost da će Crkva, barem onaj dio klera koji nije ozbiljno shvatio poruke pape Franje da je evolucija neupitna i da "Bog nije mađioničar", upravo u ministru Šustaru pronaći idealnog sugovornika u pitanjima kreacionizma ili inteligentnog dizajna kao ravnopravne, ako već ne dominantne teorije nasuprot evoluciji.
A onaj preuski prostor između Države i Crkve mogao bi se u ovoj, navodno još uvijek sekularnoj državi, dodatno suziti.
Ministri će moliti Očenaš, primati križeve i s egidom znanstvenika propitivati evoluciju, dok će svećenici, poput don Damira Stojića, autoritativno poručivati kako je "medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni tijekom silovanja". Rušeći time onaj ultimamativni argument protiv zabrane pobačaja.
Predrag Šustar, sam po sebi, još uvijek ne predstavlja prijetnju obrazovnom sustavu, ali je idealan primjer kadroviranja u ovoj stručnoj i reformskoj Vladi.