Ustvrdio Milorad Pupovac da u Hrvatskim šumama nema Srba. Lagao nam je bez da je trepnuo. Jer sigurno nije istina da među 7000 radnika tog državnog poduzeća nema ni jednog Srbina. Ima ih, oni zajedno s Hrvatima, Bošnjacima i ostalima za nevelike plaće rade najteže fizičke poslove. Ali nije Mile mislio na njih. Uostalom, koji političar u Hrvatskoj šljivi radnika? Niti jedan. Pa zašto bi Pupovac bio drugačiji?

Upikirao je Mile, sve pod egidom navodne brige o sunarodnjacima, uvaliti u najmekše i najbolje plaćene fotelje u državnim tvrtkama stražnjice nekog od svojih stranačkih klimoglavaca. Neće on tražiti sposobne Srbe, nego samo one njemu odane. Srbe koji, na kraju krajeva, i ne moraju biti Srbi. Ako su odani Pupovcu, mogu biti što žele. Zna on da je na domaćem političkom tržištu naglo porasla cijena tri glasa koje ima u Saboru. I ovoga puta je javno i bez imalo srama odlučio svima priopćiti da kreće po politički plijen. Nije da se i inače u državnim tvrtkama ne kadrovira po stranačkom ključu, ali barem sve ostaje zamaskirano iza fingiranih i uglavnom namještenih javnih natječaja.

OK, može se reći da je ovaj Pupovčev potez mrvicu pošteniji jer se ne skriva i jasno kaže što zeli - Šume, HEP, nacionalne parkove... Ili barem pokoje mjesto u upravama tih tvrtki. Ali upravo zbog takvih političara deseci tisuća mladih ljudi glavom bez obzira zadnjih godina traže mjesto pod suncem izvan Hrvatske. Ima među njima podosta hrvatskih Srba. Ali ni to Mileta ne brine. On će svoje saborske ruke unovčiti i uhljebiti sebi podobne. U političarska baljezganja da se kod nas traže sposobni, a ne podobni s partijskim knjižicama ionako nitko nije vjerovao. A oni stručni, vrijedni, pametni i pošteni neka se snalaze sami. Bili oni Hrvati, Srbi ili bilo što treće.