Nemojmo se lagati, svako putovanje je prekrasno na svoj način i naravno da kad se vratiš doma prepun uspomena, suvenira, fotografija, poklona i doživljaja ne žališ ni trena za tim što je možda bilo malčice prenaporno ili što si cijelo vrijeme proveo u organiziranoj grupi turista promatrajući kako se svijet oko tebe odvija, umjesto bivajući dijelom njega. Kad na papir staviš sve pluseve i minuse, uglavnom suma bude ta da si se vratio bogatiji. Ali jedan novitet koji sam slučajno otkrila u svojoj 29. godini života, a koji direktno seli na listu prioriteta, su putovanja van sezone.
Ako želiš odmoriti dušu i napuniti srce, nagraditi se za sve one stresne ponedjeljke i odgođene masaže, za sve one prerane alarme i preskočena uživanja, ali i riješiti se nakupljenog umora – daj priliku putovanjima van sezone.
U trenutku kad mi je tijelo poslalo signal da dalje više tako ne ide, stala sam na kraj tom začaranom krugu neudovoljavanja sebi i u prostranstvima interneta naišla na Megabon.eu, stranicu specijaliziranu za turizam na kojoj sam u doslovno tri klika kupila paket po akcijskoj cijeni za wellness vikend na Pagu.
More u kombinaciji s proljećem je već dobitak na lutriji kad se želiš odmoriti, a onda kad se u to ubaci još i malo masaža, tretmana, bazena, sauna svih vrsta i oblika, te jacuzzija... Mislim da bolje ne ide.
Ponuda koju sam upiknula (vjerujte mi za smiješno malene novce) je ispunila sva moja očekivanja, u biti rekla bih i da ih je nadmašila. Hotel Pagus koji izgleda baš kao sa slike je bilo prvo iznenađenje u nizu. Ne znam za vas, ali ja sam se na tom polju u životu svega nagledala. Za hotelom ne kaska ni pogled na more ujutro direktno iz kreveta, kraljevski doručci i večere nakon kojih ti treba pola sata da dođeš sebi od te silne fine hrane, usluga koja je cijelo vrijeme bila na razini, a onda i taj wellness centar u sklopu hotela u kojeg zakoračiš i imaš osjećaj da si kao u onom nekom filmu kroz ormar ušao u drugi svijet u kojem svi pričaju tiho, nasmijani su, zrače nekim mirom i odmah te, htio – ne htio, uvedu u to stanje odmora – u pravom smislu te riječi.
Sve ono što je na stranici Megabon.eu bilo navedeno u paketu kojeg sam kupila i zvučalo već tako, na papiru, nevjerojatno dobro, u stvarnom svijetu je postalo još i bolje. Nisam još ni sabrala dojmove kako spada, niti raspakirala kufer do kraja, a već sam krenula s pretraživanjem njihovih ponuda za prvi svibnja i ljeto. Jednom kad se zaraziš virusom putovanja, teško ga se možeš riješiti, tako da kufer možda i ostane neraspakiran.
Što se Paga tiče, bez previše dvojbi bih rekla da je to idealan otok za vikend putovanja. Prvenstveno jer u jednom vikendu imaš dovoljno vremena za obići ga uzduž i poprijeko, od one njegove pustoši od koje ti zastaje dah i na trenutke nisi siguran jesi li na zemlji ili na mjesecu, preko tih modrih i beskrajnih panorama u kojima ne znaš gdje završava more a počinje nebo i koje su sličnije slikama nego stvarnosti, pa sve do malog Luna na samom sjeveru otoka, mjesta s najstarijim maslinicima u Europi što samo po sebi već zvuči fascinantno, ali vjeruj mi ni upola fascinantno koliko to čudo prirode uživo izgleda.
A ima nešto posebno čarobno i u životima tih naših otoka kad ih uhvatiš u njihovom uobičajenom, polaganom ritmu.
U tim otočkim životima u nekom tamo travnju, svibnju ili studenom. U tom spokoju ima nečega što liječi dušu. U toj tišini u kojoj ne čuješ ništa osim vlastitih misli i koraka ima nečeg što ti donese mir od glave, preko srca, do pete dok udara u kamen. Ima nekog šarma u tome da se tiho prikradaš lokalcima i promatraš ih dok hvataju prvo konkretno ovogodišnje sunce, ono koje grije do kostiju, osluškuješ teme njihovih jutarnjih ćakula i zavidiš im iz daljine na nepodnošljivoj lakoći postojanja koju si zatekao tu.
Nebo je plavo, more još plavije, u samostanu benediktinki u Pagu se subotom ujutro prodaju najbolji baškotini koje je svijet ikad okusio, vrijeme teče polako, a ti se podsjetiš na činjenicu da je život jedan.
Samo jedan i prekratak da u njemu ne bi pronašao vremena za odmaranje i uživanje.
O autorici:
Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku.
Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.