Tradicionalisti u Hrvatskoj poput Nade Murganić se katkad znaju zaplesti i napraviti pravi teatar apsurda. Tako i ona novim zakonom ukida materijalno izjednačavanje izvanbračnih zajednica s brakom. U zemlji u kojoj je brak zaštićen na referendumu, apsurd tog poteza je da će sad homoseksualne osobe imati više prava nego heteroseksualne u izvanbračnoj zajednici.

To ne znači da treba ukinuti ili ograničiti Zakon o životnom partnerstvu, koji de facto i de iure izjednačava gay zajednicu s brakom. Dapače. Samo pokazuje da u iracionalnoj ideološkoj borbi zaštite muškarca i žene te braka kao svetinje ministrica radi upravo suprotno. Oduzima prava heteroseksualnim građanima. I to sa željom da zakonski natjera ljude u brak i tako vjerojatno na kraju mandata može reći da je popravila statistiku. Uplitanje u životni izbor nema nikakvog smisla. Ni ustavna zaštita braka, ni dozvola homoseksualcima da reguliraju svoj pravni status kad već žive zajedno, nisu ništa promijenili u zemlji. Dapače, ljudi se i dalje iseljavaju u potrazi za boljim životom.

Zašto onda dodatno pritisnuti one koji žive ovdje? Izvanbračnu zajednicu izjednačenu s bračnom ima većina europskih zemalja. I u Hrvatskoj se sve više djece rađa u skladnim izvanbračnim zajednicama. Ti ljudi samo ne smatraju da im državni ili crkveni pečat kojim potvrđuju brak bilo što mijenja u životu. I dosad su zbog tog stava, dok su u zakonu formalno imali ista prava kao i bračni partneri, bili na meti porezne uprave i raznih birokrata. Ali sad im država i službeno ukida pravo da žive zajedno bez braka. Ne bi čudilo da sljedeći potez zaista bude i ukidanje prava gay osobama. Može li itko vjerovati da će zbog toga porasti broj rođenih, brakova, sklad u obitelji, da će se ljudi vraćati iz inozemstva sretni kakvu su državu dobili? Teško. Zavirivanje u tuđi krevet i uvjerenja kod nas je samo vječni paravan za nerad, neprovođenje reformi ili, u krajnjoj liniji, pljačku zaogrnutu državnim zastavama.