Voditelje i voditeljice takvih emisija moglo bi se nazvati „živopisnima“, a i uređenje studija prilagođeno je takvom tipu emisije. Ukratko – stvorena je odgovarajuća scenografija i atmosfera predstave za naivne.
Ta predstava kao i svaka druga predstava košta pa se tako u dnu ekrana neprestano vrte cijene usluga proricanja: cijena SMS poruke je oko 1 eur, a cijena poziva nešto više od 1 eur po minuti razgovora.
I u novinama i na internetu sve pršti od ponude usluga raznih magova, vračeva, astrologa, gurua, vidovnjaka, tarot majstora, numerologa, bijelih vještica i vještaca, iscjelitelja i kojekakvih drugih (nadri)majstora. Sve ih zajedno trpam u isti koš jer sve su to „varijacije na temu“. A tema je kako dignuti lovu od onih koji prepuštaju da im drugi kroje sudbinu ili „samo daju smjernice“ što često dođe na isto.
Motivi zvanja vidovnjaka su vječna ljudska radoznalost i(li) potreba za dobivanjem nade u teškim životnim situacijama, a svi gore nabrojani po „pristupačnim“ cijenama nude upravo to – toliko željeni uvid makar u djelić nečije (dobre) budućnosti. Iskorištavaju ljudsku znatiželju, naivnost i očaj.
Mnogi nude i širi asortiman usluga koji se u prvom redu odnosi na zaštitu i skidanje uroka. Naišla sam tako i na ponudu za obiteljsko skidanje uroka i to s popustom (dobro da nema kupon bona – još) za slučajeve u kojima ne bi pomogla ni temeljita obiteljska terapija.
Ponuda je velika zato što je velika i potražnja iako smo društvo u kojemu se većina stanovnika deklariraju kao (veliki) vjernici. Točnije, društvo smo u kojem u svakom segmentu vlada licemjerje pa tako kao što na svakom koraku cvjeta korupcija i prostitucija tako cvjeta i ovakva djelatnost.
Petar Vlahov nekadašnji urednik i voditelj trećeg dnevnika na Hrvatskoj radioteleviziji 15.6.2016. godine nadahnut tadašnjim političkim zbivanjima i pojavljivanjem tri šestice u datumu 16.6.2016. u specijalnom javljanju ugostio je u dnevniku astrologinju Anđelku Subašić i bez imalo ironije zatražio da iznese prognoze o tome hoće li tadašnja hrvatska Vlada (u sastavu Karamarko-Petrov-Orešković) na „kobni“ datum pasti.
Taj dan nije pala Vlada, ali je pao Vlahov, točnije smijenjen je s mjesta urednika i voditelja informativne emisije Dnevnik 3. Također je dobio i opomenu pred otkaz.
A čovjek je samo ponudio još jedan uvid u mogući razvoj političkih događaja i sigurno je ˗ za ne tako beznačajan dio publike (jer tko onda koristi usluge svih tih proricatelja?) ˗ tumačenje astrologinje bila relevantno ili ako ništa drugo – interesantno.
Vjerojatno je Vlahov umjesto astrologa trebao ugostiti teologa.
Kako u vezi vezi svega ljudi imaju različita stajališta, tako ih imaju i na temu proricanja budućnosti. Tu su redom:
– oni koji se smatraju ozbiljnima i izrazito ih iritiraju osobe koje ih pitaju „Što si po horoskopu?“
Neki prema takvima u startu stvore takvu odbojnost da ih na osnovu tog upita trajno eliminiraju kao kandidate za svaku ozbiljnu komunikaciju. To je njihovo pravo, ali isto tako netko drugi će s punim pravom moći zakolutati očima na neku njihovu infantilnost ili glupavost u ponašanju koje možda oni nisu svjesni.
- oni koji ne odbacuju mogućnosti, tj. dopuštaju mogućnost „da tu ima nečega“
- oni koji vjeruju u to i priznaju to
- oni koji vjeruju u to, ali im je neugodno to priznati te ukoliko se obraćaju „proricateljima“ često osjećaju da rade nešto što ne bi smjeli
- oni koji su cijepljeni od cijele te priče
I da, postoji još jedna kategorija ˗ osobe koje kažu da ne vjeruju u te besmislice i to je doista istina na njihovoj svjesnoj razini, ali ih isto ponekad po tom pitanju nešto štrecne i zagolica…
Kao kada netko zna da crna mačka ne donosi nesreću, ali mu isto nije drago kada mu pređe preko puta.
Poput onih koji skoro posramljeno kažu da igraju loto i igre na sreću samo iz zabave. Netočno – da barem malo ne vjeruju u mogućnost dobitka – ne bi igrali, ali to ne žele priznati.
Igre na sreću nikada ne igraju ili vrlo rijetko igraju oni ljudi koji ne vjeruju da se nešto može dobiti tek tako, pukom srećom. Ili barem ne vjeruju da oni sami mogu dobiti nešto na taj (lagan) način već jedino mukotrpnim radom.
Često će reći da nemaju novaca za bacanje ili da je sve ionako namješteno i to zbilja na svjesnoj razini i misle, ali podsvjesno zapravo ne vjeruju da je tako nešto (za njih) moguće. Misle da se moraju truditi i mučiti i da jedino tako nešto mogu zaraditi.
Od svih „grana predviđanja budućnosti“, osobno mi je najbliža astrologija.
Za vrijeme prve dvije godine studiranja ekonomije u Rijeci, bilo mi je egzotičnije i zabavnije otkrivati osnove astrologije nego osnove ekonomije, ali brzo sam došla do zaključka da, kao i u svakom području, tako i u astrologiji, dobra upućenost zahtijeva posvećenost, znanje i talent za povezivanje i tumačenja.
Čak sam bila naručila izradu osobnog horoskopa u jednoj maloj trgovini u Starom gradu koja se bavila prodajom kristala i „okultne“ literature.
Zatim su opisane (ili točnije prepisane) opće karakteristike za znak Vage i moj podznak u Vagi. Tako u mom horoskopu piše da „pod jakim utjecajem Venere volim lijepe stvari“ (ma vidi ti to).
Piše dalje, da su mi zbog Merkura u trećoj kući moguća česta putovanja (i kraća i duža). Istina, skupilo se tijekom svih ovih godina nešto kilometara iako su moje želje još veće. Nisam doduše sigurna prizna li se sve to s obzirom da nisam sve objavila na fejsu i drugim društvenim mrežama. Štoviše, s nekih putovanja niti nemam slika jer mi se nekad lijeno slikati (zbog čega mi je kasnije krivo) pa onda kao da nisam nigdje ni bila, no dobro, to je sad druga tema (tko mi je kriv).
Vezano za putovanja u mom natalnom horoskopu, stoji mi i upozorenje da se posebno čuvam putovanja po moru, ali osim jednog nasukavanja trajekta u Preku, jedrenjaka u pijesku i kvara brodskog motora na pola Zadarskog kanala, srećom nisam doživjela veće morske opasnosti. Zapravo, najvećom opasnošću do sada smatram mogućnost da u ograničenom brodskom prostoru sretnem naporne ljude.
Također, zbog Merkura u trećoj kući, moj horoskop mi ukazuje i na sklonost pisanju. Dakle, ne pjevanju iako imam dovoljno sluha da znam kada pjevam „falše“ za razliku od nekoliko muških i ženskih „slavuja“ koji kada se napiju (a neki i na trijezno) iz sveg glasa i srca raspaljuju refrene raznih pjesama uvjereni u superiornost svoje izvedbe, toliko da tebi bude neugodno koliko su oni ponosni i uvjereni da super zvuče.
Recimo kada raspale ono završno „eeeeee“ u Oliverovoj pjesmi „Moj galebeeeeeee“...
Dakle, ne za kiparstvo, ne za kuglanje, ne za slikanje koje mi je također jako privlačno, nego za pisanje. Autori mog horoskopa sigurno bi inzistirali na tome da to nije pogođeno, već iščitano, s argumentom da je od toliko aktivnosti za koje neka osoba može imati predispozicije relativno mala šansa da se pogodi nešto tako konkretno.
Iščitali ili pogodili, skratit ću priču i zaključiti da je, sve u svemu, to bio jedan generalno dobronamjeran horoskop. Predstavljen mi je (kako i treba) ne kao skup predodređenosti, već mogućnosti, većinom pozitivnih, ali i nekih koje mi se nisu baš svidjele. Nije da mi je trebao taj horoskop (kao što mi nije trebalo ni više toga u životu), ali ajde…
Sada dolazim do odgovora u čemu leži najveća opasnost korištenja takvih usluga: u opasnosti da se riječi nečijeg izgovorenog „proročanstva i predviđanja“ ubace u čovjekovu podsvijest. A to je lakše nego što mislimo zato ne podcjenjujte utjecaj takvih informacija na podsvijest, ne riskirajte.
Bez obzira što vam se to čini smiješno, što mislite da su takve stvari samo tlapnje u koje ionako ozbiljno ne vjerujete, svejedno vam se može dogoditi da vam neke natuknice ili upozorenja stvaraju nepotreban nemir i strah ili vas odvedu od vašeg pravog puta dok ste uvjereni kako djelujete prema svojim zamislima. To je onda cijena korištenja takvih usluga.
Itekako trebamo paziti koje informacije unosimo u sebe jer sve nas to oblikuje i utječe na nas. Recimo: gledamo neki film za koji mislimo da na nas nije ostavio neki dojam, a za par dana sanjamo sekvence iz tog filma.
Kada idemo kod astrologa i proroka ulozi su veći, očekivanja su veća nego recimo kada čitamo dnevni horoskop. Ali kriva interpretacija, nesmotrena riječ „proricatelja“, astrologa, vidovnjaka ili suprotno – mnogo stvorenog pozitivnog očekivanja koje se ni približno ne ostvaruje – sve se to može nekome obiti o glavu.
Posebno osobama koje su već na neki način načete, koje u sebi nose recimo osjećaj krivnje ili imaju paranoične crte. Dakle, veliki je rizik da u paketu s informacijama koje želimo čuti, dobijemo i ono što ne želimo.
A kako su većina ovakvih „majstora“ šarlatani kojima je najviše stalo do novca, možete zamisliti koliko će paziti na nijanse izgovorenog. Uostalom, samim svojim dolaskom onaj tko koristi takve usluge na nepisani način potvrđuje da pristaje snositi rizik i odgovornost za ono što može čuti kao i to da će se znati nositi s onim što čuje.
Vadim Zeland, autor „Transurfinga“ naziva ih „proizvođačima ogledala“. Navodi kako „oni ne pružaju samo bezazleno proricanje nego i nadomjesni dio vaše sudbine – komadić ogledala u koji ćete biti prisiljeni gledati se. Saznali ste određeno predviđanje budućnosti i ono ostaje čučati u podsvijesti, programirajući vašu daljnju sudbinu... U „Knjigu sudbine“ ne može se pogledati bez posljedica. I naplata za tu robu je uvijek ista: morat ćete je uzeti sa sobom i učiniti dijelom svog života, htjeli vi to ili ne.“
Također, sve i da korisnik vidovnjačkih ili astroloških usluga čuje sve pozitivno i s tim u skladu djeluje, opet postoji mogućnost da bi vlastitim odabirom postigao nešto još bolje: ovako je možda nesvjesno odveden od životnog pravca prema kojem bi se inače usmjerio, uvijek mu u podsvijesti čuči ono što je čuo i ne može znati ostvaruje li nesvjesno taj scenarij.
Korisnik proricateljskih usluga jednostavno si uskraćuje mogućnost za samostalno krojenje svoje sudbine te sve i da prihvatimo (kao) činjenicu da neki ljudi doista mogu vidjeti budućnost, još nema onog koji sve vidi i interpretira posve točno (to bi valjda onda bio Bog, a ne čovjek).
Uvijek postoji mogućnost pogreške. A zašto dati nekome da ti svojim tumačenjem bilo dobrim ili lošim usmjerava sudbinu i da mu još plaćaš za to? Tim više što uvijek postoji mogućnost da bi ta interpretacija ili to viđenje moglo biti pogrešno?
Jasno je još da su ljudi vjerovali da mogu dobiti oprost grijeha za novac u Srednjem vijeku, ali zar zbilja netko danas misli da može dobiti komadić svoje budućnosti za 1 euro po minuti?
U to ne vjeruje niti najveći dio onih koji su prodavali i koji prodaju takve usluge.
O autorici:
Zovem se Iva Kolega. Autorica sam romana "Ljubavna glad". Obozavam knjige, pisanje, ples i putovanja, a moje objave mozete pratiti na mom Facebook profilu i stranici.