Sada već davne 1996. godine, novinar riječkog Novog lista Roman Latković objavio je komentar protiv predsjednika Franje Tuđmana.
U tom komentaru, ni bitno žešćem ni kritičnijem od mnogih koji su tada objavljivani u tim, ali i nekim drugim novinama, nabrojao sve loše strane Tuđmanove vladavine i pozvao na opoziv prvog hrvatskog predsjednika.
To je u državotvornoj javnosti izazvalo pravu histeriju. Hrvatska televizija redala je huškačke komentare protiv Latkovića, a Hloverka Novak Srzić organizirala ideološki panel na kojem joj je četvero njezinih istomišljenika pomoglo sklepati galge i pripremiti vješala za riječkog novinara.
Bila je to prava hajka na državnog neprijatelja.
Azil u Americi
Nedugo nakon toga, Roman Latković bio je prisiljen potražiti azil u Sjedinjenim Državama, ali njegov slučaj zapamćen kao samo još jedan primjer onoga što se dogodi svakome tko se drzne javno kritizirati Franju Tuđmana.
Nešto slično prolazili su godinama i urednici Ferala, zajedno s nekim drugim novinarima, te još desecima oporbenjaka, nevladinih aktivista, intelektualaca koji su se usudili govoriti protiv Tuđmana izvan svoja četiri zida.
Pokušavalo ih se uništiti porezima i sudskim tužbama, prisluškivalo ih se i tajno pratilo, prijetilo i premlaćivalo. Žigosalo ih se kao izdajnike, strane plaćenike, unutarnje neprijatelje, petokolonaše, orjunaše i komunjare.
Tuđmanova smrt trebala je okončati tu praksu, ali eto, desetljeće i pol kasnije, Tomislav Karamarko je svečano najavio da će se ona ponovno aktivirati čim njegov HDZ dođe na vlast.
U svoja četiri zida
"Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će se morati poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država: a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška", izjavio je šef HDZ-a na subotnjem obnoviteljskom saboru Zajednice branitelja.
Na to su svi nazočni pozdravili pljeskom, čak i oni liberalniji među hadezeovcima.
I dok potencijalni Tuđmanovi i Šuškovi kritičari mogu zahvaliti Karamarku što im je barem za sada dozvolio da u svoja četiri zida misle što hoće, svejedno se možemo zapitati na što je točno HDZ-ov šef mislio.
Što se može nazvati doktrinom Franje Tuđmana, na što se svodi to veliko djelo Gojka Šuška i što će se dogoditi onima koji će javno govoriti protiv jednog izabranog političara i jednog ministra iz dijaspore?
Ono posljednje lako je zamisliti. Verbalni delikt, pravosudni progon, praćenje i prisluškivanje, možda i pokoje premlaćivanje, udaranje na stup srama, čišćenje medija od nepoćudnih novinara, izoliranje onih koji ne misle kako treba, dizanje Tuđmana i Šuška na razinu ustavne kategorije i njihovo izjednačavanje s hrvatskom državom.
Tko se njih dotakne, oskvrnuo je naciju i državu.
Ali puno teže je zapravo definirati doktrinu Franje Tuđmana.
Mafija i korupcija
Puno teže od "velikog djela" Gojka Šuška: njega se pamti po uvozu ustaške dijaspore, kontroliranju Herceg-Bosne, kumovanju nad zločinima u BiH, po kontroli šverca oružja, po svojatanju tajnih službi i represivnog aparata, stvaranju mafijaško-korupcijske hobotnice oko vojnog establišmenta.
Ali Tuđman? Što je točno bila njegova doktrina? Samostalna i suverena Hrvatska, međunarodno priznata... No, je li u avnojevskim granicama? Zatim, doktrina 200 bogatih obitelji, pomirba ustaša i partizana, podjela BiH, dogovori s Miloševićem, tjeranje Srba iz Hrvatske i paljenje oslobođenih područja, gušenje medijskih sloboda i slobode govora, dizanje institucije predsjednika na razinu kraljevske titule, nepotizam i korupcija, kult ličnosti, miješanje kostiju u Jasenovcu, "novac nije imovina", određivanje tko je sve "genetski programiran protiv hrvatske države"...?
Svašta bi ta doktrina mogla obuhvatiti.
Recimo, spada li u tu doktrinu i abolicija srpskih pobunjenika, protiv koje se sada dižu vukovarski stožeri na čelu s Karamarkom? Ili možda komplot s udbašima i udbaškim egzekutorima, koje je Karamarko svim silama želio izručiti Njemačkoj?
Što je toliko sveto u Tuđmanovoj doktrini da se protiv nje ne bismo smjeli javno izražavati?
Sve je to sveto
Sveto bi trebalo biti ono što Karamarko proglasi svetim. A kad govori o Tuđmanu i Šušku, on zapravo govori o samome sebi.
Jer, on je personifikacija Najdražeg vođe, usamljeni vitez templar na zadatku očuvanja Doktrine i Velikog djela, i tko dirne u njega zapravo je dirnuo u Doktrinu.
I zaslužio je da ga se kazni.
A upravo će ta kazna najbolje evocirati uspomenu na Tuđmanovu doktrinu i veliko djelo Gojka Šuška.
Bolje čak i od ove gospodarske propasti, kriminal, korupciju, pretvornu i privatizaciju, na nezaposlenost i nepravdu, na sve posljedice hadezeove pljačke kojoj su udareni temelji upravo u Tuđmanovo i Šuškovo doba.
Tko je na sve to zaboravio, Karamarko će ga rado podsjetiti.