Vlada je donijela konačni prijedlog Zakona o pravu na pristup informacijama. U članku 10 tog Zakona popisane su informacije koje su tijela javne vlasti obavezna objaviti na internetskim stranicama na lako pretraživ način. Paradoksalno je kako je konačni Prijedlog zakona objavljen u formatu koji je sve samo ne lako pretraživ. Radi se o skeniranim stranicama dokumenta, tj. o slikama. Jedini način da to učinite lako pretraživim je da dokument propustite kroz neki sustav za optičko prepoznavanje znakova koji će vam isporučiti tekst koji će tek onda biti pretraživ.
Ovakva praksa nije ništa novo za tijela javne vlasti. Oni povremeno objavljuju dokumente, ali vrlo rijetko ih objave u formatu koji je pogodan za automatsku obradu. Kad se suočim s takvim primjerima uvijek se sjetim scene iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere. Glavni lik iznenada je doznao kako je njegova kuća urbanističkim planom predviđena za rušenje. Nakon što je to doznao krenuo je potražiti planove u lokalnom uredu za planiranje. Našao ih je u podrumu bez svjetla, sa srušenim stubištem, na dnu zaključanog ormara, koji je bio zguran u nekorišten zahod kojem je na vratima pisalo “čuvaj se leoparda”.
Lako pretraživ je relativan pojam. Umjesto toga trebalo bi pisati da se informacije moraju objaviti u obliku koji omogućuje automatsku obradu uz pomoć računala, u slobodnim formatima nad kojima nijedan entitet nema isključivu kontrolu. Tako bi se spriječili slučajevi kada se podaci objavljuju u formatima koji su pogodni za obradu, ali za njihovo korištenje na računalu morate imate instalirane komercijalne aplikacije s cijenom od nekoliko tisuća kuna. Dodatni problem je kad proizvođač te aplikacije promijeni format datoteke ili jednostavno prestane podržavati starije verzije tog formata.
Jedan od dobrih primjera gdje je primijenjen princip leoparda je Oglasnik javne nabave. Objavljene objave dostupne su u dva formata: kao web stranica i pdf dokument. Pdf je dobar samo za ispis, a web stranica je strukturirana na način kao da je namjerno napravljeno da se automatska obrada što više oteža. Postoji jednostavna tražilica, ali najzanimljivija pretraga, ona po dobavljaču nije moguća. Oglasnik javne nabave mogao bi biti jako dobar alat u borbi protiv korupcije, ali izgleda da je njegova oštrica namjerno zatupljena. Napredne mogućnosti pretraživanja moguće je koristiti samo uz pretplatu što je u suprotnosti s Načelom jednakosti iz članka 8 predloženog Zakona o pravu na pristup informacija. Leopardova šapa odrađuje svoj posao tako da Oglasnik javne nabave dopušta prikaz podataka samo iz zadnje dvije godine. Što je potpuno besmisleno, jer se neki postupci mogu protegnuti kroz više godina i onda nedostaju podaci za neke aktivne postupke. Već mogu zamisliti koje je opravdanje za to, sigurno nemaju dosta prostora na disku.
Možda je iluzorno očekivati, ali podaci i informacije koje trebaju objavljivati tijela javne vlasti trebali bi biti dostupni na način kao što su to napravile druge države: http://data.gov.uk, http://data.gov, http://data.nsw.gov.au/. Podaci koji nastaju radom i djelovanjem institucija i ustanova čiji se rad financira iz proračuna trebali bi biti svima javno dostupni bez ikakve naknade.
Većina gradskih tvrtki također ima podatke koji su interesantni građanima i uz pomoć kojih bi mogli poboljšati svoju uslugu. Najbolji primjer je link na internu stranicu Zagrebačkog električnog tramvaja koji je svojevremeno ‘procurio van’ (stranica je uklonjena s obrazloženjem da narušava sigurnost). Na toj stranici se mogla vidjeti pozicija svakog njihovog vozila. Te informacije bi bile izuzetno zanimljive njihovim putnicima koji bi puno bolje mogli planirati svoje putovanje. Umjesto beskorisnog čekanja na stanici oni bi mogli kvalitetnije i korisnije iskoristiti svoje vrijeme, a sigurno bi se netko domislio i nekoj novoj primjeni tih podataka koja bi mogla koristiti i ZET-u.
Otvaranjem podataka na svim razinama tijela javne vlasti i ostalih javnih poduzeća i ustanova povećala bi se transparentnost, otvorile nove mogućnosti za njihovu primjenu i stvorili uvjeti za povećanu efikasnost javne uprave. Ili je to u našem slučaju samo utopija?