Prije pet godina Jorge Mario Bergoglio izabran je za papu Franju i pokrenuo akciju popravljanja imidža Katoličke crkve kao jedne rigidne, radikalne i kompromitirane organizacije.
Iste godine, u Hrvatskoj je udruga "U ime obitelji", uz asistenciju Katoličke crkve, pokrenula inicijativu za referendum o braku kao još jedan u niza napada na vladu Zorana Milanovića.
Nakon prosvjeda stožeraša i šatoraša, te pritiska blokiranih i ovršenih, klerikalni konzervativci iskoristili su najavu uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole za svjetonazorski i ideološki udar na lijevo-liberalnu koaliciju.
Referendum je prošao, SDP-ova vlada ga kompenzirala Zakonom o registriranom partnerstvu, ali Milanović je na koncu ipak pao s vlasti, a da pritom nije u svom mandatu uspio ratificirati Istanbulsku konvenciju, na što ga je - paradoksalno - tjerao Karamarkov HDZ.
Sretan imendan, kardinale!
Pet godina kasnije, premijer Andrej Plenković zaboravio je jučer čestitati petu godišnjicu pontifikata papi Franji, već je umjesto toga uputio službenu čestitku za imendan kardinalu Josipu Bozaniću.
Svejedno, Katolička crkva ponovno asistira Željki Markić, ovoga puta potpomognutoj udovicama Domovinskog rata (?!), kako bi najavljenu ratifikaciju Istanbulske konvencije iskoristila kao povod za rušenje Andreja Plenkovića.
Premijera koji od samog početka ne ulijeva povjerenje desnim krugovima u stranci i konzervativnim i klerikalnim krugovima u društvu.
Kao što su prije pet godina fabricirali i potencirali strah od homoseksualaca za mobilizaciju građana na protuvladinu referendumu, tako danas koriste famoznu "rodnu ideologiju" za pritisak na Plenkovića.
Pa se najavljuje prosvjed, šalju se upozorenja da Istanbulska konvencija ne smije ni doći u Hrvatski sabor, lobira se kod članova HDZ-a.
HDZ je prije pet godina imao problem i s referendumom o braku, rastavljeni i tada neoženjeni Tomislav Karamarko jedva je pristao potpisati peticiju za raspisivanjem referenduma, ali se okoristio njegovom prevratničkom atmosferom.
HDZ i Kaptol u klinču
Danas HDZ ima problem s Istanbulskom konvencijom: Plenković ima problem sa svojom desnicom, dijelom birača, s klerikalnim udrugama i dežurnim trabantima, a desnica ima problem s Plenkovićevim HDZ-om.
I možda je točno da je Plenković postrojio svoje protivnike i stranačkom stegom pokosio ostatke njihove savjesti, ali HDZ i Kaptol sada se nalaze u klinču.
Katolička crkva bez HDZ-a je politički impotentna, a HDZ je bez podrške Crkve praktički osakaćen. Kaptol možda ne bi sada imao ništa protiv Plenkovićeva pada, ali prije dvije godine zbog nepovjerenja crkvenih krugova prema Karamarku izmišljen je čistunski Most koji je trebao šefa HDZ-a držati na oku. I na kraju smijeniti.
Kaptol bi vjerojatno htio uvjerljivog klerikalnog konzervativna na čelu HDZ-a, ali ga teško može pronaći. Naime, takvog nikada nije ni bilo na čelu te stranke.
A opet, Plenkovićeva Vlada se potrudila kardinalu čestitati imendan. To je bilo baš dirljivo. Gotovo neodoljivo.
Upravo zato teško je predvidjeti efekte najavljenog prosvjeda Željke Markić i udovica Domovinskog rata, uz podršku svećenstva, protiv Istanbulske konvencije.
Na koncu, moglo bi ispasti da će dobiti saveznika u SDP-u koji prijeti da neće dići ruku za ratifikaciju ako uz nju budu predloženi neki aneksi, ograde i izuzeci kojima bi se amortizirala famozna "rodna ideologija". A taj isti SDP nije htio na vlasti ratificirati tu konvenciju, unatoč javnim pritiscima Karamarkova HDZ-a.
Možda je Istanbulska konvencija bačena kost oko koje će se svi glodati kako ne bi obraćali pažnju na važnije teme, ali to svejedno ne čini cijelu ovu predstavu manje uzbudljivom.