Neki dan mi je upućeni kolega, nakladnik, objasnio kako srpske knjige nemaju šanse u Hrvatskoj. Doista, svi rezultati pokazuju da se ni najtiražniji srbijanski autori u Hrvatskoj ne mogu prodati preko granice rentabilnosti, a o tome da bi netko postao zvijezda nema ni govora. Srbija danas ima nekoliko vrhunskih pisaca, u bližoj prošlosti bilo ih je nekoliko (Kiš, Pekić, Dragoslav Mihajlović, da spomenemo samo nekoliko zvučnih imena), ali ni za njima nema pomame. Malo je pretisaka, novih izdanja, jeftinog uvoza. Čovjek bi odmah pomislio da je riječ o politički uvjetovanom fenomenu (“srpska nam je književnost danas jednako daleka kao i bugarska”, kako reče Stanko Lasić), ali čini se da to nije objašnjenje. Kad bi nacionalna netrpeljivost bila prepreka kulturnoj razmjeni, pet ispunjenih Arena Aleksandre Prijović bilo bi nezamislivo. No Prija - baš tako je zovu mladi Hrvati - skoro je domaća izvođačica, nešto poput Jelene Rozge, sa slavonskim podrijetlom i srpskom putovnicom.