Slučaj gašenja proizvodnje u rafineriji Sisak školski je primjer zašto građani gube povjerenje u političare, ali i spomenik licemjerju prvenstveno HDZ-a, a zatim i HNS-a. Prije dvije godine, u izbornim kampanjama, HDZ-ovi političari su gradili na rafineriji svoju strategiju za dobivanje birača u Sisačko-moslavačkoj županiji. Ina i MOL će morati obnoviti obje rafinerije, poručivao je novoizabrani predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.
Prvi na listi HDZ-a za tu izbornu jedinicu, Goran Marić, rekao je da se svi na listi trebaju prestati baviti politikom ako ikad dopuste gašenje proizvodnje u rafineriji. HDZ-ov župan Ivo Žinić otišao je toliko daleko da su na njegovim plakatima dominirale poruke da neće dopustiti gašenje rafinerije. Sad svi šute. Kao i Ivan Vrdoljak, koji se koaliciji sa SDP-om borio s Mađarima, a sad je s HDZ-om. Umuknuše junaci.
Čak ne smatraju dostojnim da pokušaju objasniti zašto je gašenje rafinerije potrebno, što će to učniti Mađari zauzvrat, što je pozadina odluke da je Vlada dopustila hrvatskim članovima uprave da podrže tu odluku. Ovdje čak nećemo ulaziti u ekonomsku opravdanost rafinerije i njezine proizvodnje.
Postoje podaci koji pokazuju nerentabilnost, postoje i oni koji pokazuju isplativost. Ali činjenica je da ni Ina nije pokušala objasniti kakvi su to gubici. Rekli su da djelatnost rafinerija i marketinga nosi milijardu kuna gubitaka u novčanom tijeku. Koliko je tu koja rafinerija, koliko marketing? To je neodgovoreno.
Čak i ako je gašenje rafinerije opravdano, to nimalo ne opravdava političko licemjerje. Ako su to znali prije dvije godine, zašto su lagali? Premijer i ministri često se znaju požaliti na previše negativnu sliku u javnosti koja je, po njima, neopravdana. Sljedeći put prije nego što nešto takvo izuste, neka se sjete rafinerije. Kad im već sad nije stalo do radnika.