Knjige, koje su koštale mnogo i koje su kupljene boreći se za svaki novčić. Iako znam da te knjige danas ne vrijede mnogo, ali ipak u njih je uložen trud. Materija, koja se u njima obrađuje je već zastarjela, promijenili su se zakoni, ali suština je ostala ista. Međutim, postoje i knjige, koje su naši podsjetnici na putu, čiji autori odavno postoje u nekoj drugoj dimenziji, ali čija djela bude nas koji živimo u sadašnjosti. Nekako nam bude lakše, kad pročitamo neke knjige jer shvatimo da su drugi bili na našem mjestu i da se neke stvari mogu promijeniti. Takve knjige ne mogu proslijediti jer ih poslije nekoliko mjeseci ponovo čitam. 

Kako u skorije vrijeme dolazi do promjene boravka i promjene kutka Svemira mog postojanja, neophodno je da napravim presjek sa stvarima i tako neke stvari odlaze u kontejnere. Bačena su 4 sveska s nekoliko stotina pjesama koje sam napisala, također i priče. Sačuvah ih u nekom periodu vjerujući da bi se od njih nešto dalo izvesti, a onda u nekom trenutku shvatih da je to besmisleno. Sve što je vrijedilo i što treba ostati, stalo je u dvije knjige koje su objavljene u proteklim godinama.

Prošlost ne treba čuvati već je spaliti kad postane bespotrebna. Kao i stari dnevnici koji su odavno postali pepeo. 

Mjesto na kojem stojimo danas je dovoljan dokaz i podsjetnik na ono što smo prerasli u vremenu koje je iza nas. Kad pobacamo ono što je trulo i potrgano, pritom ne mislim samo na stvari, već i na odnose koji nas vuku nazad, onda je vrijeme da vidimo što je preostalo. Prošlosti nema, ostaje sadašnjost i budućnost. Ono što nije potrgano i trulo i što još ima neku svrhu, ali se mi ne nalazimo u tome, trebamo darovati drugima. 

Sve one stvari koje mi ne koristimo treba dati dragim ljudima, odnijeti u organizacije koje sakupljaju takve stvari i koje će ih dalje proslijediti kome je potrebno. Tako su cipele koje su me čekale 6 mjeseci da budu kupljene od prve prave plaće, otišle u ruke ili bolje rečeno na noge nekome drugome; haljina koja me podsjeća na večer kada sam saznala jako tužnu vijest, ali istovremeno ta večer je promijenila moj život i dogodilo se toliko lijepih stvari otišla put nekom drugom; torbe koje su bile dio posla koji nisam voljela, ali zahvaljujući kojem sam ostvarila neke snove otišle su drugima; darovi koji su mi darovani nježno i neočekivano su također otišli drugima.

Neka i druge ljude nađu ljudi, stvari i događaji koje dugo čekaju, neka ih nađu promjene i noći u kojima je sve moguće, neka ih nađe posao koji će ih pogurati naprijed na putu ka njima samima, neka ih nađe duhovna i uzvišena ljubav koja donosi mir. 

S darovima putuje i naša energija prema naprijed, u visine. Kad smo sadašnjost darovali, nama ostaje budućnost ka kojoj koračamo hrabro i koju ćemo živjeti iz "sada". Kažu da samo ono što smo u stanju dati drugima čisto i od srca će naći i nas. Neka nas više ne podsjećaju stvari, kad su tu ljudi da nas zagrle i budu s nama.

Za sve ima dovoljno, oduvijek je tako i tako će biti i ubuduće. 

O autorici:

Nakon završenog fakulteta i rada u struci koja me nije zanimala postala sam spisateljica. Pišem svašta, od pjesama i eseja, priča, bajki i putopisa pa sve do kolumne. Strani jezici, putovanja i ljubav prema fotografiji tjeraju me pronaći sebe i svoj unutarnji mir. Pronađite i vi svoj put! Lijep pozdrav od Bojane.