Amerikanci odnedavno poznaju pojam "suicide by cops", odnosno samoubojstvo od ruku policije.
Radi se o tome da potencijalni samoubojice, ali i kriminalci koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da će ići na izdržavanje kazne u zatvoru, svojim ponašanjem isprovociraju policijske službenike da u skladu s procedurom otvore na njih vatru i po mogućnosti ubiju.
Potegnu lažno oružje, fingiraju napad i tako dalje.
Nešto slično učinio je Darko Milinović. On je isprovocirao vlastito političko samoubojstvo, natjeravši nedavnim autobusnim desantom na Središnjicu HDZ-a Visoki časni sud da ga isključi iz stranke.
Lički šerif je morao znati da njegov nečuveni prosvjed u kojem je doveo 200 ljudi na Trg žrtava fašizma, okupirao zgradu na nekoliko sati i zahtijevao odgovore od predsjednika stranke, nije mogao proći nekažnjeno. Stoga je radije pao kao žrtva sistema, nego da se izložio polaganom političkom odumiranju u HDZ-u.
Događanje naroda
Osim toga, Milinović je želio pokazati hadezeovcima da je u isto vrijeme sposoban izazvati "događanje naroda", ta onda preuzeti ulogu žrtve aktualnog šefa Andreja Plenkovića. Pa se na taj način svrstati na čelo kolone stranačkih disidenata i budućih pretendenata na čelno mjesto u HDZ-u.
Milinović u rukama drži još par aduta. On je još uvijek lički župan, dakle još jedan izbačeni HDZ-ovac koji nastavlja kontrolirati županiju, ali ima u rukama i mogućnost aktiviranja saborskog mandata čime bi mogao dodatno stanjiti, a time i destabilizirati Plenkovićevu vladu.
Ono, dakle, što bi se današnjom odlukom o isključivanju Milinovića iz HDZ-a moglo protumačiti kao njegov poraz, zapravo bi moglo izgledati i kao njegova pobjeda. Na kratki rok, ali možda i na dulji.
Utrka disidenata
Dinamika odnosa u HDZ-u sugerira da svaki budući pretendent na fotelju šefa HDZ-a mora u jednom trenutku preuzeti disidentski status. Uspjelo je to Andreju Plenkoviću, sada se pozicioniraju Davor Ivo Stier, Miro Kovač, Darko Milinović i neki drugi.
Milinović je izazvao svoj bučni odstrel samo kako ne bi doživio ružan poraz na unutarstranačkim izborima u ličko-senjskoj županiji, odnosno kamuflirao neuspjehe koje je naslagao u posljednje vrijeme na čelu tamošnjeg HDZ-a.
Izgubio je neke izborne utvrde, ostao bez političkih saveznika i prijatelja, neki mu predviđaju i poraz na izborima za fotelju prvog ličkog hadezeovca, pa je stoga ocijenio da mu je isplativije pasti u zadnjem jurišu na stranačku središnjicu, nego pasti u zaborav nakon stranačkih izbora.
Poraz kao pobjeda
Iz HDZ-a su proteklih godina izbacivani ljudi zbog manjih grijeha nego što je Milinovićev (ali i pošteđeni zbog težih grijeha nego što je njegov), pa ovaj nekadašnji ministar, potpredsjednik Vlade, aktualni župan i čovjek neizmjernih političkih ambicija nije istinski mogao vjerovati da će preživjeti svoju "autobus demokraciju".
Sad će to u svojoj Lici prikazati kao svoju pobjedu.
Pitanje je samo tko će nasjesti na ovaj njegov scenarij.
Ima li Milinović još dovoljno političkih kredita? Ima li prijatelja u HDZ-u, naročito nakon ovakve vratolomije? Može li potvrditi svoj status ličkog šerifa izvan i mimo HDZ-a? Treba li nekome uopće Darko Milinović bez stranačke iskaznice, podrške i zaleđa?
Možda još nekome iz ona četiri autobusa?
Andrej Plenković je već pokazao da na njega više ne računa, a Milinović ga je natjerao da to ovjekovječi kroz Visoki sud časti. Uskoro će se vidjeti hoće li mu se Milinović osvećivati u Hrvatskom saboru.
I još važnije, hoće li preživjeti svoje iznuđeno političko samoubojstvo.