Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je nedavno svoju poruku za Božić 2021. Nisam baš siguran da je oduševljenje veliko. Ključne riječi su “omalovažavanje obiteljskog života”, “propaganda protiv nerođene djece”, “prijezir prema obiteljima s brojnom djecom”, “nesnošljivost” itd. Ako je neki naivac očekivao konkretne duhovne riječi, grdno se razočarao. Još jednom smo mogli svjedočiti apstraktnim formulacijama iza kojih se skriva suptilni obračun s ideološkim protivnicima. Kako bi se što lakše dešifrirala apstrakcija Bozanićeve božićne epistole, dobro je prisjetiti se jubilarne pedesete sjednice biskupâ Zagrebačke crkvene pokrajine prije mjesec dana u Bjelovaru. Biskupi zagrebačke regije su tom prigodom očitovali svoju poslovičnu zabrinutost “glede pristupa i najavljenih odluka gradskih vlasti Grada Zagreba koje se tiču mjere roditelj-odgojitelj”. Zagrebački velikodostojnici smatraju da bi u sadašnjim okolnostima bila štetna bilo kakva ishitrenost i neosjetljivost prema roditeljima i obiteljima kojima je takva pomoć potrebna, a važna je za cjelokupno hrvatsko društvo. Nisu zaboravili suptilno primijetiti kako je riječ o odlukama s ideološkim predznakom. Nije potrebna nadnaravna genijalnost da bi se između redova božićne čestitke iščitala kritika djelovanju i pokušaju reformi mladog zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Blokiranje suspektnih javnih nabava, smanjivanje broja pročelnika i otkazivanje leasinga za novi vozni park su ništa u usporedi s ukidanjem kontroverznog instituta roditelj-odgojitelj. Ukidanje ove mjere je tek posljednja u nizu bolnih reformi koje je netko trebao napraviti kako bi spasio budućnost glavnoga grada. Tomašević ovim prijeko potrebnim reformama definitivno neće pronaći svoje mjesto na popisu omiljenih zagrebačkih gradonačelnika, ali povijest će ga sigurno pamtiti.