Zadnja dva predsjednika Republike uspjela su kompletirati tek jedan mandat na Pantovčaku.
To je prva stvar koje Zoran Milanović mora biti svjestan dan nakon izborne pobjede. Hrvatski birači spremni su brzo kazniti onoga tko ne radi ništa ili onu koja je sve radila grozno.
Drugo, Milanović mora znati da ljudi nisu toliko glasali za njega, koliko su glasali protiv HDZ-a i njegova društva koje im se toliko zgadilo da su bili spremni čak i birati osobu za koju su jedva čekali da se pokupi iz politike.
Ljudi su više glasali za ideju, nego za čovjeka.
Jer, ne zaboravimo, radi se političaru kojega su optuživali da je izdao liberalnu, građansku ljevicu, da je tu ljevicu u više navrata stajao dolaska na vlast, da ju je umrtvio, pa čak i ponizio, a sada bi na Pantovčaku trebao tu ljevicu vratiti u život. I na vlast.
Što se uopće očekuje od Milanovića na Pantovčaku?
Tko ruši Plenkija?
Ne treba se zavaravati: predsjednici države u pravilu su krčili put svojoj političkoj opciji na vlast. Ivo Josipović radio je na rušenju HDZ-a Jadranke Kosor, Kolinda Grabar Kitarović radila je na rušenju SDP-a Zorana Milanovića.
Sad bi pak Milanović trebao raditi na rušenju Andreja Plenkovića, kojega upravo njegovi ljudi, bivši suradnici i koalicijski partneri godinama postojano drže na vlasti.
Još bolje, Milanović bi trebao krčiti put prema vlasti Davoru Bernardiću s kojim je godinama žestoko ratovao i kojeg su njegovi ljudi u SDP-u nastojali srušiti. I koji je sinoć prisvojio dio Milanovićeva trijumfa kao trenutak vlastite promocije.
Ničim izazvan, Bero je dva puta u pola godine zabilježio izbornu pobjedu.
Pa dakle, ako su glasovi za Milanovića bili izraz bunta i revolta protiv HDZ-ova i Kolindina društva, te ako je njegova pobjeda bila udar adrenalina u srce polumrtve ljevice, onda Zoki ima misiju odvesti Beru do Banskih dvora.
Bernardić nije uložio ni kune u Milanovićevu kampanju, Milanovićevi ljudi postojano su radili na Berinu rušenju, a sada bi složno, ruku pod ruku, trebali kročiti prema vlasti.
Što bi tu moglo poći po krivu?
HDZ će obaviti Zokijev posao
S druge strane, Milanovićev dolazak na Pantovčak trebao bi označiti početak kraja Andreja Plenkovića kojega upravo njegove sauche, varge, opačićke i vrdoljaci drže na vlasti. Ali koliko se činilo u izbornoj noći, Plenkovićevi protivnici već su krenuli brusiti noževe, pripremajući udar na šefa HDZ-a.
I opet bi HDZ mogao obaviti posao za Milanovića.
Međutim, novoizabranom predsjedniku Republike jedna druga osoba mogla bi predstavljati glavnu metu - Milan Bandić.
U mnogo navrata tijekom kampanje Milanović se spomenuo Bandića, gradonačelnika koji je aktivno radio na Kolindinoj kampanji (i njezinu porazu), govorio je o korupciji u Zagrebu i općenito nastavio tamo gdje je stao prije četiri godine.
Milanović je u premijerskom mandatu hapsio Bandića, stajao iza njegova kaznenog progona i mnogi su mu to pripisali u jednu od bitnih zasluga njegova mandata. Bandić je danas postao državni neprijatelj broj 1 i Bandić je spašavanjem Kolinde zapravo spašavao sebe.
Bandićevi kolači
Milanović je kao premijer tolerirao sve, od šatoraša do obiteljaša, ulagivao se desničarima i koketirao s teatarskim domoljubljem, ali Bandića nije trpio.
To bi sada mogao biti glavni politički obračun. Što očekuju i njegovi birači u Zagrebu zahvaljujući kojima je i pobijedio Kolindu s Bandićevim kolačima.
Važnije je pobijediti Bandića, nego Plenkovića. HDZ-ovci bi to ionako mogli obaviti umjesto njega.
U tom slučaju, u slučaju da Plenkovića sruše u stranci, dolazi u pitanje stvaranje Velike koalicije o kojoj se u posljednje vrijeme naveliko nagađa u javnosti. Novi predsjednik mogao bi se s aktualnim premijerom dogovoriti o svemu, kao što bi Bernardić jedva dočekao utrpati se na vlast, ali s desnicom u HDZ-u to bi išlo malo teže.
Samo što bi tada SDP-u i ljevici bilo lakše na izborima.
I napokon, što će Milanović učiniti na Pantovčaku?
Vraća Tita?
Hoće li vratiti bistu Josipa Broza Tita, koju je Kolinda izbacila? Nema sumnje da bi to bio prvi test lojalnosti prema biračima, naročito onima u Istri i sjevernim krajevima koji su plebiscitarno glasali za njega.
Milanoviću će puno lakše biti drugačiji od Kolinde Grabar Kitarović. Puno teži zadatak bit će mu uvjeriti biače i građane da može biti drugačiji, odnosno bolji, od onog Milanovića kakvog smo pratili deset godina.
On je uvijek sam sebi bio najveći neprijatelj.
Nema sumnje da će očekivanja biti velika.
Milanovićeva obećanja nisu bila onako pompozna kao što ih je ispucala njegova prethodnica, ali upravo zato što su bila općenita, sveobuhvatna i tako "normalna", upravo zato što ciljaju prema preobrazbi čitavog društva, prema čišćenju i spašavanju države od smrtonosnog zagrljaja HDZ-a, bit će ih teško ispuniti.
Čak i teže od Kolindina "blagostanja".
Svejedno, prvi cilj Zoran Milanović je ispunio. Osigurao je sebi dobar i lagodan posao idućih pet godina. I to ne na minimalcu.
Ipak, zadnja dva izborna ciklusa pokazuju da su birači već nakon jednog mandata spremni kažnjavati predsjednike države. Milanović već sada mora raditi na drugom mandatu.