Nakon Tuđmanove "stoke sitnog zuba" dobili smo "zoološki vrt" Zorana Milanovića.

U subotnjem broju Novog lista premijer se obračunao sa svojim kritičarima, konačno izrekavši ono što su neki njemu skloni novinski komentatori mjesecima sugerirali: da je predmet žestokih kritika samo zato što "ne sklapa dilove, ne potkupljuje ljude, ne govori im ono što žele čuti".

Na pitanje novinara o kritikama s ljevice, Milanović je odgovorio: "Gledajte, velika većina tih ljevičara na koje mislite, uz časne iznimke, rezonira po principu - ima li mene tute, gdje se ja to mogu ugraditi. To nema veze s analitikom".

Nažalost, pritom nije objasnio, sukladno takvoj logici, što je s onima koji ga ne napadaju ili s onima koji ga hvale? Jesu li oni "tute"?

Pa ipak, nije to bila jedina nelogičnost u premijerovu subotnjem intervjuu Novom listu, obilježenog kontradikcijama, šupljim frazama, kvaziintelektualnim lekcijama i prožetog sada već poslovičnim omalovažavanjem, kao i otvorenim sprdanjem. 

Uz gotovo satirički odmak od realnosti.

Gle tko to govori

Milanović je tako na jednom mjestu u intervjuu naglasio kako on gleda "što se govori, a ne tko govori". 

Pa onda kolumnistu Slobodne Dalmacije Danku Plevniku, na novinarovu sugestiju, nabija na nos činjenicu da je svojedobno bio urednik u "Komunistu", glasilu Saveza komunista.

Pa Aleksandri Kolarić - uz posprdnu opasku: "Ona je članica SDP-a? Ako kaže da je, onda valjda je" - odgovara kako se "nema vremena baviti onima koji svoje ambicije i frustracije komuniciraju kroz medije umjesto kroz rad i rezultate".

Pa predsjedniku HUP-a Ivici Mudriniću na njegov prijedlog da bi Vlada trebala angažirati posebnog čovjeka za reforme, uzvratio: "I još da uvedemo ministarstvo smiješnog hoda".

A kulminacija je uslijedila nakon pitanja novinara da je "dosta njih, što bi narod rekao, jelo Sanaderu iz ruke, pa zašto im niste ponudili malo zobi?". Uslijedio je odgovor za kojeg nismo mislili da ćemo ga opet čuti: "Nisam čuvar u zoološkom vrtu nego premijer".

Franjo Tuđman je svoje kritičare nazivao "stokom sitnog zuba", a eto Zoran Milanović ih svrstava u zoološki vrt. Koji je valjda pun stoke krupnog zuba.

Dajte molim vas

I to su ujedno bile i najkonkretnije premijerove rečenice u intervjuu. Na bilo koje drugo pitanje izbjegavao je konkretan odgovor. 

Na opasku da SDP u Istri više ne sudjeluje u vlasti ("Dajte, molim vas"), na pitanje koje lekcije je izvukao iz lokalnih izbora ("Zadržat ću ih za sebe"), na tvrdnju da je imao spremne investicije poput Omble ("Tu su stvari puno kompleksnije nego što se čini"), na pitanje hoće li glasati za novi mandat Mladena Bajića ("Sve u svoje vrijeme"), na kritiku HDZ-a da je stanje sve lošije ("S time nema smisla polemizirati"), na upit hoće li pozvati građane da na referendumu o braku glasaju protiv ("Nije mi jasna ta inicijativa, ne znam čemu ona").

A nakon što je ishvalio svoju Vladu i svoje ministre, u istom dahu je spomenuo nekoliko svojih grešaka. "Mislim da smo mogli u prvoj godini mandata smanjiti plaće, sad je kasno", kazao je na jednom mjestu, a na drugom priznao kako "ni danas još nemamo potpuno jasan odgovor na to što je trebalo napraviti u smislu fiskalne konsolidacije".

Toliko o tome da "ima plan i namjerava ga provesti do kraja".

Katastrofa na autopilotu

Nije ga to, međutim, previše uznemirilo. Vrlo brzo je skinuo sa sebe odgovornost zbog neuspjeha: "Nije ni vladama Španjolske, Italije ili Francuske potpuno jasno što točno učiniti, da je, zemlje bi se onda vodilo na autopilotu". "U tome se", kaže on, "sastoji izazov i prokletstvo politike".

Kao da sudjeluje na nekom politološkom seminaru.

Ovo smo mogli, ali nismo uspjeli. Ovo smo trebali, ali nisu ni drugi. Mi smo najbolji, a svi drugi su frustrirani. Premijer je nepotkupljiv, a svi ostali čekaju "zob iz premijerove ruke".

A bilo je tu i Davida Camerona i Torijevaca, i Justinijana, Konstantina i zrelog Bizanta, korporacija i Europskog vijeća, libertarianizma i socijaldemokracije. 

Ali konkretnih odgovora nije bilo nigdje.

Slika Zorana M.

Nigdje sadržaja polemike, nigdje bavljenja suštinom, nigdje konkretnih planova i smjerova. Samo izvlačenje i izbjegavanje, optuživanje i pljuvanje, prozivanje i patroniziranje.

I sve to sa samo jednom svrhom, stvaranja premijerove lijepe slike u javnosti. 

Baš kao da smo u zoološkom vrtu. A čuvar hrani labudove.