Zoran Milanović ratuje sa svima i svađa se sa svakim.
Čak i s Prnjavorom.
Napada Kolindu zbog Mađara i zato što nije došla na proslavu Dana neovisnosti, ruga se Karamarku da ne zna čitati, računati i govoriti engleski. Ratuje sa Srbijom i Mađarskom oko izbjeglica i vlakova. Udara na Domoljubnu koaliciju kao "žicoljubnu koaliciju". Kritizira Karamarkove najave "novog Domovinskog rata".
Svakoga dana zatrpava nas hrpama svojih izjava. Oglašava se i kad treba i kad ne treba.
Ali napadno šuti o stvari na kojoj bi on, kao premijer, kao predsjednik SDP-a, vođa lijeve koalicije i spasitelj hrvatskog društva od nadirućeg desnog nacionalizma i fašizma, prvi trebao govoriti.
Šuti o Branimiru Glavašu i njegovoj sokolskoj gardi crnokošuljaša.
Vijest mu nikako nije mogla promaknuti.
Sokolska garda
Danima je već postrojavanje Sokolske garde na skupu HDSSB-a, prvi puta otkrivene u 24 sata, vijest u svim glavnim medijima. Mladići odjeveni u crne uniforme koje podsjećaju na odore specijalne policije stupaju u sportskoj dvorani, a potom dižu barjake na Saboru Glavaševe stranke, s kojega ovaj nepravomoćno osuđeni ratni zločinac šalje prijeteće poruke imigrantima i vlasti.
Pa ipak, nabrijani Milanović, premijer koji u ovoj kampanji ne propušta nijednu priliku efektno poentirati na nekoj temi, naročito s desnice, ovom prilikom odlučuje da neće ništa govoriti.
Umjesto njega, oglasio se onaj od koga se to najmanje moglo očekivati - Vladimir Šeks.
"Ja bih volio da se to u ovo vrijeme na hrvatskoj pozornici ne događa", kazao je Šeks nakon sabora HDSSB-a, "jer to asocira na neke druge godine, 1990. i 1991., pa i na 1941. i na sve ono što ima oznake crnokošuljaštva".
Nije li takvo nešto trebao zapravo izjaviti Zoran Milanović?
Ili makar Ranko Ostojić, ministarski Robin premijerovu Batmanu, koji se svađa s Kolindom oko vanjske politike, a šuti o postrojavanju paravojnih postrojbi na političkom skupu? Ili bilo tko iz SDP-a, stožerne stranke takozvane lijeve koalicije?
Kada će govoriti, ako ne sada? O čemu, ako ne o Glavašu i njegovim crnokošuljašima?
I to ne samo o usklađenosti stranačkog statuta i crnokošuljaša, već o političkoj poruci koja se time šalje hrvatskim građanima i javnosti.
Gospodar života i smrti
A ne da o tome govori Šeks. Glavašev prijatelj iz 1991. godine, iz vremena kad je tadašnji gospodar života i smrti u Osijeku sijao strah svojim privatnim borbenim postrojbama.
Nekako sumnjamo da ga je tada Šeks upozoravao da te bojne "asociraju na 1941. godinu"? Bojne koje su neprijatelje dovlačile u garažu i tjerale da piju akumulatorsku kiselinu, a onda leševe bacale u Dravu.
Ali svejedno, danas Šeks, kao predsjedničin savjetnik, govori ono što bi trebao govoriti Milanović. Zašto?
SDP potiho računa na postizbornu koaliciju s Glavaševim HDSSB-om, s kojim je već jednom prije par godina kovao nikada realizirani savez za ustavne promjene. U ovoj kampanji Milanović vodi retoričke ratove samo s HDZ-om i njegovim saveznicima, unutarnjim i vanjskim.
HDSSB ostavlja na miru jer na njega očito računa.
Sramotni saveznik
Osim toga, Glavaš svojim radikaliziranjem situacije u Slavoniji, yobbikovskim organiziranjem crnokošuljaša i prijetećim porukama imigrantima, kao i vlasti koja ih želi naseliti u Slavoniji, oduzima prostor HDZ-u i tjera ga da ide dodatno prema desnici.
Služeći Milanoviću kao neka vrsta sramotnog saveznika.
Pa ipak, ako se premijer već dohvatio Prnjavora, kao idejnog nalazišta hadezeova predizbornog slogana, gradeći na njemu elitističku barijeru prema "cajkama" i svemu što one predstavljaju, bio bi red da u istom tonu baci pogled do Osijeka.
Gdje su simbolične cajke zamijenili vrlo konkretni stranački crnokošuljaši.
I tako, ne samo da je Milanović imao bogomdanu priliku na Glavaševim postrojbama zaraditi predizborne poene kod svojih birača - koje gubi koketirajući s onim tuđim - već je morao odraditi zadatak svakog političara kojemu je stalo do izgradnje demokratskog, civliziranog i tolerantnog društva.
Ali eto, to je umjesto njega - da tragedija bude još veća - odradio upravo Vladimir Šeks.
Ne zvuči baš obećavajuće.